Ja nisam
nepravedan prema ljudima,
čovjek je taj,
koji je nepravedan
prema samom sebi.

Nisam nepravedan
prema svojim roditeljima,
prema svojoj braći i sestrama,
prema svojim rođacima,
prema svojim prijateljima,
nisam nepravedan
prema svojoj ženi,
prema svome djetetu,
nisam prihvatio laž,
koja je čovjeka osudila
na bijedu
i potom zatražio ono,
što nadilazi ljudske moći.

Sa ljudima postupam
u skladu sa svojim znanjem
o ljudima,
a poznajem ih,
koliko su oni,
oni u samima sebi,
stoga, ako ima nepravde,
nepravedan je čovjek.

Ništa na kraju ne ostaje,
nego onaj,
koji daje i izvršava obećanja
u ovom staništu bijede,
radost je drugačija
od one u vrtovima vječnosti,
ali nešto je isto
kada duša proplače
izičajem bola,
onda su zvijezde usamljene.

Lt.dr. Zlatan Gavrilović Kovač