Pronađimo Hesseovog magistra Ludu u nama, slijedimo majstora igre, igrajmo se staklenim perlama, sjedinimo jezik umjetnosti i znanja u jezik duše i živimo život kao da smo posljednji igrač staklenim perlama...igrajmo se njima...ne dozvolimo da postanu tek hrpa šarenog stakla koja se pretvara u prah i gubi u zaboravu....Danas mjenjam avatar, izranjam iz trojstva u jednotu boginje lova na mudrost, u snagu čuvarice Lunina hrama i volim ovaj dan, volim misli i sjećanja, dozvoljavam srcu da diše i živim nepostojeću uzaludnost divnih privida koji se zrcale u očima boje sna.

Tvoje oči su nebo puno toploga zlata koje pretačeš u dušu i oplemenjuješ moje nemire. Zaustavio si  nestajanje zvijezda sa moga neba, promijenio smijer vjetra koji je dolazio sa orkanskih visova nepoznatih daljina. Zagrljajem si ubrzao okretaje zemlje, razmaknuo oblake tugaljivih slutnji, otvorio vrata sunca i osmislio inkarnaciju vječnosti. Tvoj pogled je oaza mira u pješčanoj oluji punoj uskovitlanih dvoumljenja. Tvoj osmijeh je sunčana strana ulice kojom koračam ohrabrena tvojim dlanovima kojima skidaš breme uzaludnosti sa mojih ramena i oslobađaš me sumnjićavih misli.Ti si jarbol životnoj lađi koja plovi bespućem privida, zvijezda vodilja meni putolovu pred vratima sna.Tvoj glas je jeka iz odaje proročanstava, potvrda ispisana ćilibarskim sjajem na zidu hrama u kojem doživjesmo vjenčanje suprotnosti i pobjedismo misterioznog zloduha koji se, kao pepeljasto svjetlo, uvlačio u naše postojanje. Milostivošću srca si okitio prosjakinju koja je tumarala stazama bezprostornosti bezvremenih obala oceana i uveo je u ovo ovdje i ovo sada darovao joj obličje sretne žene.

http://umijece-vremena.blogspot.com