Tvoje oči su nebo puno toploga zlata koje pretačeš u dušu i oplemenjuješ moje nemire. Zaustavio si  nestajanje zvijezda sa moga neba, promijenio smijer vjetra koji je dolazio sa orkanskih visova nepoznatih daljina. Odnio si me pod sjeverno nebo da vidim rađanje Aurore bourealis, da osjetim poljubac boginje i vjetra.  Zagrljajem si ubrzao okretaje zemlje, razmaknuo oblake tugaljivih slutnji i otvorio vrata sunca. Tvoj pogled je oaza mira u pješčanoj oluji punoj uskovitlanih dvoumljenja. Tvoj osmijeh je sunčana strana ulice kojom koračam ohrabrena tvojim dlanovima kojima skidaš breme uzaludnosti sa mojih ramena i oslobađaš me sumnjićavih misli.Ti si jarbol životnoj lađi koja plovi bespućem privida, zvijezda vodilja meni putolovu pred vratima sna.Tvoj glas je jeka iz odaje proročanstava, potvrda ispisana ćilibarskim sjajem na zidu hrama u kojem doživjesmo vjenčanje suprotnosti i pobjedismo misterioznog zloduha koji se, kao pepeljasto svjetlo, uvlačio u naše postojanje. Milostivošću srca si okitio prosjakinju koja je tumarala stazama bezprostornosti bezvremenih obala oceana i uveo je u ovo ovdje i ovo sada darovao joj obličje sretne žene.

http://sretan-trenutak.blogspot.com