Kontemplacijom, misaonim poniranjem u sebe samoga, unutarnjim dijalogom svatko od nas može doživjeti epifemiju, bogojavljanje u sebi.

Tada se odjednom nađemo u zenitu postojanja i sjene duše, o kojima je Maja tako lijepo pisala u svom nedavno objavljenom tekstu "Sjene", se polagano gube.

Kada to uspijemo uspjeli smo i spoznati svoje mogućnosti, svoju snagu i svoju moć da život usmjerimo ka savršenstvu postojanja.

Pročitala sam na mnogim portalima priču o Predatoru i njegovom umu. Jučer je naša Gemini 1 objavila jedan dio tih tekstova.

"PREDATOROV UM

"Oslobodite se iluzije" (ankhepiphan). Predatorov um je jedan genetski konstriuran aspekt našeg uma, odnosno, način razmišljanja, koji je dizajniran u ljudsku genetiku sa svrhom i ciljem podjarmljivanja, kontrole i "ubiranja plodova" u ovom 3-denzitetnom OPS (Opredjeljenje prema Sebi) okruženju.

On funkcionira na PRIMARNOM nivou, koji zasjenjuje i iskrivljuje sve druge misli i djeluje kompletno na principima GLADI, POHLEPE, SEKSA i STRAHA. On je prisiljen da bude konstantno zaposlen u svakom trenutku života našom nesvjesnom asimilacijom gomile PAŽLJIVO KONSTRUIRANOG MENTALNOG PROGRAMIRANJA koje kreira ILUZIJE potrebne da se skoro neprimjetno povežemo sa umjetnom tvorevinom zvanom CIVILIZACIJA ili "Matrix".

On predstavlja višu formu PRIPITOMLJAVANJA i njegova svrha je da stvara svjesne i nesvjesne stresove kroz iluzorne OVISNOSTI, koji stvaraju negativnu eteričnu formu "životnog održavanja" čiji se plodovi ubiru od strane OPS transdenzitetnih bića u 4 denzitetu – nivou iznad ovog našeg. "

Ovo je filozofija koja je proizašla iz novonastajuće znanosti. Ja bih je nazvala filozofijom koja ništa ne objašnjava, ništa ne približuje čovjeku koji je neupućen u zadnja dostignuća u znanosti. To je filozofija koja širi strah, kao što je strah izrastao iz srednjevjekovne filozofije.

Filozofija, mudrost koja ostaje samo teorija, gubi svoje pravo značenje. Filozofija i njene metode bi morale postati prosvjetiteljske za svakog čovjeka, preći u način života i postati osnova novog, sustavnog načina razmišljanja.

Onda bi mi, rođeni na zapadnom dijelu zemaljske kugle, nasljednici Sokrata, Platona i Aristotela, odgojeni po načelima svetog Augustina, Tome Akvinskog, svetog Frane Asiškoga i Lojole, prihvatili i vježbe kontemplacije kao mudrost života, sjedinili religiju, filozofiju i znanost u mudrost života i živeći živjeli po njenim novonastajućim metodama.

Na početku ovog našeg "danas" stoji internet. Sve je povezano i umreženo, sve nam je postalo pristupačno u svim mogućim misaonim kombinacijama. Svatko, tko želi može se jednim pritiskom na tastaturu računala uključiti u novu stvarnost virtualnog svijeta, može sudjelovati, može samostalno stvarati svoj virtualni prostor, može postojati u njemu zahvaljujući svojoj virtualnoj i vizuelnoj inteligenciji.

Digitalno nebo iznad mene i virtualni život u meni bila bi i nova postkantovska definicija današnjice.

Ne spoznavši osobnu stvarnost prostorno- vremenske dimenzije, 4 denzitet, ne spoznavši svoj unutarnji prostor u svom vremenu, bez pravog sidrišta i odredišta u svakodnevici, mi ulazimo u virtualni svijet iskonstruirane multidimenzionalnosti i tako živimo tuđi život.

To bi mogla biti misao koju nam Predatorov um poručuje, kojom nas upozorava na jednu novu ovisnost koja se kao droga širi današnjim svijetom. Nagomilavanjem prekomjernih, ponekad nepotrebnih podataka, nagomilavanjem površnog znanja mi više gubimo nego dobijamo. Ne prerađeni podatci bez osnovnog znanja postaju balast našem mozgu, smanjuju mogućnost njegovog daljnjeg djelovanja.

Postmoderni habitus ironije, pojam izrastao iz neuravnoteženosti čovjekove iskustvene i informativne spoznaje, danas pretvara čovjeka u korelat njegove svjesne spoznaje.

Osjećaji ne sudjeluju u našem životu, oni samo služe. Da bi se oslobodili pripadanja habitualnoj ironiji, moramo imati povjerenja u stvarnost koja nastaje u našim glavama, život koji izrasta iz osobnog iskustva i našom iskustvenom spoznajom, život koji susrećemo u među sjenkama naše duše. Te sjenke treba osvijetliti svojim unutarnjim suncem

Društvene igre su pale u zaborav, čovjek u svojoj usamljenosti igra šah i karte sa virtualnim partnerom, pa kadkada i gubi. Pravila igre određuje aparat koji ne pozna spontanost i kreativnost. A u glavama ovisnika se pojavljuje  sve višr sjenki njegove duše, sjenki koje zauzimaju monopol nad njegovim duševnim stanjima.

Kreativnost je izražena u pronalaženju novih i neobičnih kombinacija, to je sposobnost usmjeravanja energije u nešto do sad nepoznato, snalaženje u izvanrednim situacijama, mišljenje i djelovanje protiv uobičajenih pravila. Energija je u ovom slučaju motivacija, pokretačka snaga, misao na izvoru, kreativna misao svakog pojedinca.

Naš prvi virtualni svijet je svijet ranog djetinjstva, svijet koji je nastajao u našim glavama dok su nam čitali Andersenove bajke, priče iz 1001 noći, Alisu u zemlji čudesa, Maloga princa i Lafontenove basne.

Tada smo živjeli u svijetu priča, voljeli junake, sudjelovali u njihovim srećama i nesrećama, bili smo misaono, osjetilno i osjećajno aktivni pa se  tako se širio i naš životni horizont.

Djevojčice su postajale princeze na zrnu graška, djevojčice sa žigicama, lutale zemljom čudesa, a dječaci su bili vitezovi okruglog stola, Winetou, gusari, Gouliver, bili su hrabri i pokretni i maštoviti.

Misaona gimnastika je u tom vremenu gomilala u nama i kreativne potencijale, pa smo spremni krenuli u školu i nastavili s misaonim treniranjem mozga, ali smo s vremenom nažalost napuštali svijet mašte i predavali se samo činjenicama stvarnoga života.

Misaoni um je zavladao našim postojanjem. No u svakome od nas postoji rudiment djeteta, zatomljen u nesvjesnom pamćenju, pripitomljen društvenim normama koje smo živeći prihvatili. To je problem koji nas sputava na putu ka svjesnoj spoznaji svog bića, to je razlog da ne znamo tko smo i što uistinu želimo.

Ideal filozofije kontemplacije se krije izvan granica naše ekonomske, društvene i političke involviranosti, njega možemo pronaći u sloganu "Nemoguće učiniti mogućim", u utopijama koje prestaju biti utopije, u potencijalima umjetnosti, koji otkrivaju, pronalaze uvijek novo, razvijaju mogućnosti i sposobnosti razmišljanja i djelovanja, ostvaruju do sada neostvareno.

To je umjetnost izvan granica konvencionalne umjetnosti, estetika svakodnevice, kreativnost življenja, sloboda misli, sjedinjenje misaonog i emocionalnog uma u lakoću postojanja.