Mudrost (Prajna) znači vrhovno shvaćanje…. nema ništa što bi morao znati, zato čovjek to zna bez razumijevanja. Ako misli da vidi, on će to vidjeti nepotpuno. Dakle, ako želite vidjeti Boga, To, Istinu morat ćete naučiti umijeće zatvaranja očiju na vanjsku stvarnost, na objavljenu stvarnost.
Vi možete pitati kakvo je to stanje u kome nema ni duha ni znanja? To što mi zovemo znanjem je jedno stanje niže od onog koje je s one strane znanja. Morate uvijek držati na umu da krajnosti vrlo liče jedna na drugu. Spore vibracije vidimo kao tamu, brže kreiraju svijetlost, a još brže ćemo opet vidjeti kao tamu. Isto tako, neznanje je najniže stanje, znanje je srednje stanje, a s one strane znanja nalazi se najviše stanje; dvije krajnosti izgledaju slične. Samo znanje je nešto stvoreno, jedna kombinacija; ono nije Stvarnost.
Sjetimo se, bez vlastitih ideja, toga čemu služi svijet. Mi ne znamo… Zatim za trenutak zaboravimo sve stvari koje smo ikada naučili, sve stvari koje smo imali, svaku predrasudu koju održavamo o tome što stvari znače i koja je njihova svrha. Kada ništa ne smeta, tada sve nestaje. Ako nas u životu ne može ništa iznenaditi jer se sve događa onako kako smo htjeli, to znači da smo razvili svjesniju volju i postoli gospodari svoje sudbine. Ali nama se obično događaju stvari koje nismo htjeli, a ne događaju stvari koje smo htjeli.
Probajte odložiti sve misli o tome tko ste i tko je Bog; sve koncepte koje ste naučili o svijetu; sve predodžbe koje imate o sebi...Ne nosite sa sobom niti jednu misao koju vas je prošlost naučila, niti jedno vjerovanje koje ste ikada naučili, prije ičega. Zaboravite ovaj svijet, zaboravite ovaj tijek i priđite potpuno praznih ruku sebi. Prepoznavanje vlastitog neznanja, licem u lice s neizmjernim misterijem sve postojanja, jest točan odraz našeg ljudskog stanja. Ustvari je riječ je o golemom olakšanju. Uvid našeg neznanja može biti veliki poklon. Ono olakšava naša srca, oslobađajući ih ponosa i predrasuda, te otvara naš um novim mogućnostima, čineći ga čistom i praznom posudom u koju može poteći mudrost. Strah od neznanja tada se zamjenjuje strahopoštovanjem i ushitom u beskrajnom čudu života
Veliki mistik Vijasa je rekao: Oni koji su slijepi, samo me oni mogu razumjeti. Rijetka izjava. Tisuće mistika se dogodilo na zemlji, ali ono što mudrac kaže njegov govor je izravan. On kaže: Ako niste slijepi, nećete shvatiti što govorim. Što misli kad kaže slijep? On misli: ako znate kako vidjeti bez gledanja.
Jer ako mislite “Ja vidim”, taj ja je ondje, a vaša će mu prisutnost smetati. Vi smetate, vi ste zapreka. Bez obzira na suptilnost vašeg uma, bez obzira na njegov temperament, on je još uvijek blokada, a vi ćete vidjeti stvari nepotpuno. Ili-ili vrtlog duha mora potpuno nestati, tada je vaša vizija slobodna. Tada nema zapreka, nema smetanja, nema zaustavljanja. “Ako misli da zna, on to zna nepotpuno. Dakle, ako netko misli da to zna – to znači istina, dharma, Bog, neobjavljena stvarnost – ako misli da to zna, on to zapravo ne poznaje. A onaj tko misli da ne zna, zapravo zna.
Dharma nema glas… Vrhovni nema glas, nema jezik … zato čovjek čuje bez slušanja. Morate postati tako tihi, da se ništa ne pomakne u vama, i tada bez slušanja, vi ćete čuti. To su paradoksi. Ali što ste bliži istini, iskustvo je sve paradoksalnije. Budite spremni susresti se s paradoksima. Morat ćete zatvoriti oči i odbaciti pakete kako biste se mogli kretati u neobjavljenoj dimenziji. Zašto skupljate tako mnogo stvari, zašto nagomilavate tako mnogo ideja ? Um je pohlepan. On želi nagomilavati sve više stvari, strah ga je biti prazan, jer u praznini um nestaje, ishlapljuje, a onda se osjeti kako ste puni. Samo kad ste prenatrpani nepotrebnim mislima (paketima, namještajem)..tada ste u ropstvu..
Treba potpuno isprazniti um od svega njegovog sadržaja. Kad je um prazan, kad nema što reći niti što vjerovati, kad nema nikakvih ideja ni o čemu, tada vam se iznenada otkrije stvarnost. U tom bivanju vi postajete zrcalo. Biti prazan znači biti ogledalo. I tada, vrlo jednostavno, sve što postoji odražava se u vama. Zbog toga su sva pitanja beznačajna, ali prosvijetljeni učitelji su strpljivi. Zato ako ste otvoreni i dostupni, Guruova tišina će se prelijevati u vaše biće. Bit će to poput kupke. Kupat ćete se u njegovoj svijesti. Bit ćete pročišćeni, čisti. Prašina će nestati s vašeg zrcala. Najednom ćete moći vidjeti. Oči će vam se razbistriti.
Kad je vaše ogledalo bez prašine? kad se stalno briše meditacijom, da prevlada ništa. Mnogima je otpao gornji sloj ogledala od silnog brisanja, jer ne razumiju da dok god vi jeste i prašina ili neko znanje jeste i zato ste vi potrebni da biste brisali ogledalo. Svakog trenutka prašina se hvata za vas, takva je priroda samog života. Svakog trenutka potrebno je generalno spremanje. Kad vas samih nema onda ništa nema, nema problema, jer tada nema onog koji će se zaprljati. Onog momenta kad stvarno razumiješ ti ćeš to i biti, u svijesti u svim situacijama, bez obzira što radio. Dok god ste vi tu sve vježbe, sljedbe, sadhane moraju se nastavljati. Ako gledate nebo nevinim očima vi postajete nebo ,to je ono promatrač postaje promatrano. Morate gledati i postati gledanje, to je moguće, da iza nema promatrača. Tad dosežeš.
Način na koji se možemo približiti stvarnosti: vi nestajete, nestajete tako silno da ne ostaje nikoga tko će tvrditi da zna, da nešto zna. Kad se to zna bez razumijevanja, to se zna potpuno. Zrcalo ne kaže: “Ja te odrazujem.” Zrcalo vas jednostavno odra-zuje, to je sve. Zrcalo ne tvrdi ništa, apsolutno čista svijest ne tvrdi ništa. Onaj koji tvrdi, to je ego. “Ako čovjek to ne zna, on nije istinski znalac. Ako misli da dobiva, on ne dobiva potpuno.
Kad dobivate ono što se ne može dobiti, posjedujete sve.” To je pobjeda bez napora. Izgubite sve ako želite posjedovati sve. To je istinsko odricanje, istinska radost. Istina je neobjavljena, neutjelovljena.
Gurui, iako znajući da su pitanja prazna, odgovaraju na njih – ne zato da zatvore pitanje, već se nada da ćete jednoga dana razumjeti da život ne znači postavljanje pitanja i davanje odgovora. Kad dođete ka nekome tko je prosvijetljeni ili ima visoko probuđenu svijest, morate biti vrlo pažljivi. Njihovi su odgovori takvi da oni ne odgovaraju na vaša pitanja, već ih uništavaju. To je način pravog učitelja: on ne odgovara na, on ih jednostavno uništava. Zato, ako čekate neki poseban odgovor, bit ćete još više u pitanjima. A mnogi su se dolazeći od prosvijetljenih vratili praznih ruku, zato jer su očekivali gotove, posebne odgovore. Prosvijetljeni to ne rade. Naprotiv, oni vam uklanjaju pitanja. Odgovori su samo zato da vam uklone pitanja, da možete biti čišći, širi. Sva pitanja sliče oblacima na nebu. Kad jednom oblaka nestane, postaje vam dostupna neizmjernost neba sa svom svojom ljepotom, veličajnošću i veličinom.
Prosvijetljeni nisu ništa drugo nego odrasli ljudi, cijeli, zreli, potpuni koji su se uzdigli nad umom, na toj visini pitanja jednostavno iščezavaju. Na Istoku se to stanje zove samadhi. Samadhi jednostavno znači rješenje.
Postojanje jednostavno jest. Ono nije stvar pitanja i odgovora, ono nije zagonetka, već misterija koju treba doživjeti, živjeti, voljeti. Ako uđete u tu misteriju bez ikakve znatiželje, dostupne su vam sve tajne postojanja. Uđete li znatiželjna uma, ništa vam neće biti dostupno jer sam znatiželjni um spriječit će vas da vidite.
Za mudrace se kaže da oni znaju ili da su jednostavno netko tko je ostvario ništa, upravo „To“ ništa, oni kroz sebe objavljuju.
bglavac
edin.kecanovic
