Neki drugi ljudi!

Imao sam ja naravno jos mnogo susreta sa drugim ljudima ali oni ne zasluzuju da se ovdje spomenu niti po dobrom niti po zlu. Pa ipak spomenuo bih ovdje moju kolegicu I suradnika iz novine Andreu Zlatar koja ostvari zavidnu karijeru prestizne zene u Hrvata koja se brakom sa jednim svojim profesorom uvali na taj isti Filozofski fakultet sto je bio slucaj sa jos mnogim nasim studenticama I ona je znala odrzavati radio programe na radiju Zagreb I ja njenu filozofiju nazovem filozofijom ves masine, Antu Knezevica jednog jako siromasnog studenta koji postane profesorom na tom istom Fakultetu I njemu se kasnije jako svidi Franjo Tudman o kojem je on pisao sve u superlativima, Vlaha Bogisica koji se nakrca funkcija I koji danas drma Akademijom I Leksikografskim zavodom, Matu Basica koji postane urednikom hrvatskog radio programa SBS stanice u Australiji koji zahvaljujuci svom radu u redakciji Poleta bude proparan nozem preko stomka od strane jednog cetnika kojem se nije svidalo nase pisanje, Covica koji postade ministrom znanosti u novoj vladi Hrvatske mada bijase Kangrginim asistentom, Sricu Velimira koji isto tako posta ministrom znanosti I koji cim dobije mandat odobri Ivanu Supeku nova dodatna primanja, Slavka Rexa koji je vjerovao da je snimanje Musolinija dobra, stovise odlicna stvar , jer zasto mi ne bi nesto zaradili bez obzira sto su nam knjiznice , trgovi, putevi obljepljeni fasistickim simbolima za tako male pare, Nijaza Durakovica koji odigra veliku ulogu u Sarajevu ali kojeg Sulejman Gubeljic prezre a evo I zasto: u Stocu ,dok je Nijaz bio jos dijete , spasi ga utapljanja u hladnoj vodi, pa se onda u doba rata pozove na taj dogadaj kako bi mu Nijaz pomogao kao izbjeglici iz Trebinja, a Nijaz to odbije jer da je toboze svima sada lose , medutim se cini da je Nijaz napokon dosao k sebi na nacin da se vise ne trijezni. Isto tako vise je pijan nego trijezan Abdulah Sidran sa kojim sam bio prilicno u kontaktima I koji je danas Akademik sto je dobro. Gospoda Gajer iz Zagreba koju ja inace dobro poznavah bijase vrhovni sudac Okruznog suda u Zagrebu I uopce bijasmo naklonjeni jedno drugom jer stade iza mene u slucaju mog broja posvecenog smrti Vladimira Bakarica kada ubacise neke sumnjive tekstove u moju novinu pa se digne velika kampanja ,a iza te mlake smucke stajase Josip Vrhovec, dakle, ta Gajer bijase kasnije glavni tuzilac isporucenom Andriji Artukovicu kojeg ona optuzi na koncu. Artukovic nedugo zatim umre u istraznom zatvoru, a Bartul Matijaca, koji takoder imade svojih grijeha, ispred hrvatske psihijatrije napisa kako taj proces bijase veliki propust jer da se osudi, navodno, posve dementan covjek.Ima , dakle,tih imena podosta ali I sa ovima je dovoljno receno. Sto se tice beogradskog kruga tu treba spomenuti Gorana Babica, Davora Kacara, Gaju Pelesa, Nikolu Mihaljevica I sve one okupljene oko Oka I mnostvo politologa na Fakultetu politologije jer taj studij bijase uz ONO I DSZ drzavnim studijima koji je liferovao nove kadrove za drzavne sluzbe, Oskara Davica koji bijase kapetan obavjestajne sluzbe, navodno zestoko okrenut protiv Milovana Dilasa za kojeg je govorio da je primitivno vladao kulturom. A nije niti Davico bolje vladao tom kulturom sto pokazuje I moj slucaj: ja sam naime jednom dosao u Beograd samo sa ciljem da se susretnem sa njim kako bih ostvario suradnju za potrebe moga casopisa I tada sam kasnio 5 minuta otprilike jer ja nisam poznavao Beograd toliko dobro, a on mi pred nosom zalupi vrta. To su ti vrli intelektualci, pisci I pjesnici pred kojima je zastajao dah mnogima i koji opise prelijepog beogradskog proljeca lako mogu zamijeniti pistoljem za pojasom u njihovim vjecnim potragama za slobodom. Inace sam sa njim imao mnogo kontakata odranije tako da mu nisam bio nepoznat.Sa Brankom Copicem sam imao bliske susrete na nacin da je jedne godine moja sestra dobila prestiznu Zmajevu nagradu za literaturu a on joj je bio u komisiji I uopce jako sam ga dobro poznavao I on navodno izvrsi suicid u Beogradu skocivsi sa jednog mosta ,medutim, taj dogadaj mnogi vrlo brzo zaboravise ali ne I ja, Radomira Konstantinovica kojeg sam sretao u nekoliko navrata I koji je iskazivao svoje bojazni I najcrnje slutnje u cemu bijase u pravu I jednom ja mu reknem da taj srpski iracionalizam ima mnogo sveze sa Keserlingom a on na to: “A nece to bas biti tako.” Ima tih imena podosta ali bijase receno dovoljno.

Dr. Zlatan Gavrilovic Kovac