Opredjeljivanje “Za” I “Protiv”! Netko bi mogao pomisliti da je ovdje posrijedi opredjeljivanje za I protiv Hirosime I da u tome nema mogucnosti slobodnog izbora. Jednim malim dijelom je to tocno. Ali je isto toliko tocno da je americka omladina prije izvijesnog vremena izgledala kao veliki nakaradni pijani pajac koji ne zna sto radi bacajuci epruete sa crvenom bojom ( koja je trebala simbolizirati toboze nevinu krv ljudi) na Enolu I to bas u onome muzeju koji je bio namjenjen toj istoj omladini kao upomena na jednu davnu bitku I pobjedu njihovih djedova u najvecoj svjetskoj klaonici kakav je bio Drugi svjetski rat. Ja ne mogu reci dakle: “Evo ovaj moj telefon ne radi ali ako ga popravim on je sasvim dobar” i na taj nacin vec unaprijed pristati na datosti. Ja ne mogu, dakle ,u svojim razmisljanjima unaprijed se opredjeljiti za to da je ono sto je povijesni fakticitet ,dakle, da je to moralno ispravno ili vrijedno, dakle da ono sto jest ima na sebi karakteristike dobroga. Nikako, jer bas u pogledu Drugoga svjetskoga rata treba imati u vidu da su u isto vrijeme u Europi nastajali koncentracioni logori kao gljive poslije kise prema tome da je u mojim razmisljanjima doista rijec o tome da se opredjeljujem na cijoj sam strani. Jer je taj fakticitet o kojem govorimo cijelo vrijeme sadrzavao suprotstavljene tendencije povijesnoga napretka kao I nazatka. A ja nikako ne zelim biti na strani sila koje vuku kotac povijesti unazad. Isto tako bi netko mogao reci da je moje opredjeljivanje stvar uvida da pristajem na stanu jacega. Medutim niti to nije tocno jer u 6 godina ratovanja prve tri godine za Saveznicke armije su bili potpuni gubici. Tek u drugoj polovici ratovanja moze se reci da su prevagnule ove snage nad snagama Alijanse. Prema tome opredjeljivanje “za” I “protiv” Hirosime jeste doista opredjeljivanje ne za pobjednike nego za Istine jedne povijesne periode koja ce sudbinski odredivati nova vremena bez obzira koliko istine suvremenoga vremena idu mimo realnih stajalista kao sto brza matica rijeke ide po sredini I mimo rukavaca u kojima jos jedino nadolaze male I mutne vode. Xxx Nitko ne voli rat. Bilo bi posve apsurdno optuzivati nekoga za to izuzev ukoliko je rijec o doista bolesnim ljudima. Ali, nema nikakove sumnje, rat nam se pojavljuje u citavoj ljudskoj povijesnici kao datost prema kojoj ja imam ovakvo ili onakvo stajaliste. Zasto je rijec o datosti- pa vjerojatno zbog toga jer cijelo vrijeme I govorimo o vremenu u kojem covjek reproducira samoga sebe dakle u vremenu materijalne produkcije zivota dakle u onome sto je Marx nazvao “carstvom nuznosti”. U cijelom tom vremenu rat nam se doista pokazuje kao neminovnost, historijska nuznost I historijska periodnost. Ako smo vec na tlu toga carstva nuznosti sve dotle dok ne prebolimo epohu dotle je opredjeljivanje za Hirosimu ili protiv nje istovremeno opredjeljivanje kojoj strani pripadam, dali strani historijskoga regresa ili strani koja vuce kotac povijesti naprijed. Xxx Ja nikada nisam radio sa Rusima pa prema tome ne mogu znati kako I na koji nacin je njih moguce najlakse organizirati. Znam, naprotiv, da je sa Britancima jako lako I jednostavno I da priznaju autoritet lidera. A sto se tice nasih ljudi, ja sam radio I sa Hrvatima I sa Srbima ali nesto manje I sa nasim Bosnjacima a iskustva bih mogao sazeti istinom da je sa Srbima jako lako I da su svi ko jedno dok je kod nasih Bosnjaka posve drugacije- svatko je na svoj nacin. Xxx Jutros dok sam pija kafu na madrac sa moje lijeve strane osvane jedan veliki I debeli adelaidski kokoroc. Kao prvo, nasi dalmatinski skarambezi su posve drugaciji. Prvo oni su crni za razliku od australijskih koji su smedi, pa onda nasi dalmatinski skarambezi su jako lukavi, dovoljno je da se odluce da predu neku udaljenost I da ih u tome netko zamijeti da oni na trenutak zastanu pa onda promjene pravac jureci strmoglavce. Sasvim drugaciji je bio ovaj moj kokoroc iz Adelaide. On je prvo stao na najvise mjesto na madracu a onda me stao promatrati kao da hoce reci: “Vidis kako sam ja velik I debeo, sto mi mozes?!” A ja onda uzmem svoju tesku lanenu torbu pa zamahnem po njemu prvo jedanput pa on stane bjezati bas prema mojoj strani, pa ja zamahnem jos jedanput I on padne na pod i sav osamucen stane se pretvarati da je mrtav . Ja onda obucem svoje papuce pa ga svom tezinom svoje desne pete pricepim o pod. Iz njega briznu svijetla tekucina a ja onda uzmem toaletnoga papira pa ga zajedno sa papirom bacim u zahod I pustim vodu. Eto tako je prosao ovaj neznani junak a tako ce I mnogi na Balkanu koji su okrvarili ruke. Xxx Covjek je stvoren da ima dovoljno vremena da o svemu dobro razmisli! Xxx Ona se tako graciozno krece. U dugim nocnim satima kada sve utihne I kada potpuno postajem svijestan velicine prostora u kojem zivim nikada ne mogu sasvim pouzdano znati dali je rijec o sumu vjetra ili o sumu njene haljine. Xxx Uran ima elektromagneticko polje I to znamo misijama Voyagera, Saturn ima jako elektromagnetsko polje I to znamo misijama Cassinija. I to su jako , jako velika I snazan polja. Cini se da I Sunce ima jako elektromagnetsko polje a ja to znam zahvaljujuci postojanju asteroidnog pojasa koji trenutno tvori jedinu suncevu zavojnicu. I sada kada malo bolje pogledamo- s obzirom na cinjenicu da se zavojnice mogu spajati ne samo pomocu vodica nego I pomocu svojeg induktiviteta- dolazimo do cudnovatoga zakljucka da, ukoliko bismo mi na Zemlji napravili zavojnicu oko planete odnosno prsten oko planete Zemlje, onda bismo unekoliko mogli osvijetliti ovaj dio Kosmosa. Cudno zar ne? Ja osobno ne znam sto to znaci!!! Xxx Uskoro necemo govoriti: “Sva sreca, planeta se jos okrece u svojoj orbiti oko Sunca.” Nego cemo govoriti: “Sva sreca, galaksija se jos uvijek okrece u svojoj putanji u Kosmosu.” Xxx Nema nikakove sumnje da je rijec o jednom jako velikom znanstvenom razvoju kojega smo svjedoci nesto vise od stotinjak godina. Rijec je o ogromnom znanstvenom razvoju I kudo to vodi- to nitko pouzdano ne zna. Ja sam s obzirom na taj razvoj neobicno sretan da sam doprinio I sa svojom kapljom krvi. Xxx S obzirom na cinjenicu da se zavojnice mogu spajati zahvaljujuci svome induktivitetu, onda nema nikakove sumnje da citav nas Suncani sistem predstavlja elemente koji su medusobno povezani zahvaljujuci elektromagnetickim poljima. Za nas to moze imati velikoga zancenja jer nam ove spoznaje omogucuju letove na ostale planete nasega Suncevoga sistema metodama elektromagnetskih strojeva pa odatle jeste zamislivo da cemo u jednoj jako bliskoj buducnosti vjerojatno letjeti na Saturn I Uran. I opcenito s obzirom na Milankoviceva predvidanja o klimatskim promjenama u Orbiti nasega Suncevoga sistema u ukupnom kretanju Mlijecnoga puta nasa produktivna upotreba zemaljskoga elektromagnetizma I takoder elektromagnetizma drugih nebeskih tijela u nasem solarnom sistemu omogucuje nam uspjesnu borbu pred nadolazecim nevoljama. Xxx Skolsku godinu 90/91 proveo sam u Becu, zapravo prvu polovicu, I to na jednom americkom univerzitetu. I tako sretnem se ja jedared sa deanom toga univerziteta, a bijase jedan jako dobar covjek( koliko amerikanci mogui biti “dobri ljudi”) I stanemo mi pricati o kojecemu. I zxapita on mene: "Pa cime se kolega trenutno bavite?” a velim ja njemu: “Pa bavim se analitickom filozofijom!” jer u to doba ja sam mislio da je jako vazno pitanje postoji li metafizika ili ne postoji. A on me onda zacudeno zapita: “Pa tko se time jos bavi?!” Pa eto, ja se tim pitanjima jos uvijek bavim jer mi se cini da od toga vremena nista vise u filozofiji novoga I bitnoga nije receno. Vidite na primjer pitanje SVRHE U PRIRODI- to je jako vazno pitanje ali ono niposto nije novo. Spinoza je na primjer u svojoj ETICI zapisao bas u odjeljku u kojem raspravlja probleme teleologije u prvoj knjizi Etike O Bogu: “Ali nije potrebno mnogo reci da se pokaze kako priroda nema nikakav cilj, propisan sebi, I kako svi ciljni, finalni, uzroci nisu nista drugo nego ljudske izmisljotine.” Medutim vec I prema Spinozi stvari se cine problematicnima ukoliko su kako on I sam kaze “sve ideje istinite ukoliko se odnose na Boga” pa je prema tome spoznaja uzroka ili odgovori na pitanje zasto je u prirodi bas tako kako jest, dakle da je bas po tim pitanjima teleologija spoznaja Boga koji je uzrok sama sebe I svih stvari. Xxx U zadnjih par dana (25-30 10.2010) ja sam bio zaokupljen slucajem Vesne Parun. Povodom njene smrti ja sam stampao I poemu imenom JAMA. Usput receno, ja sam na toj poemi radio pet godina I mislim da je jos nisam dovrsio, nista posebno ali mi je oduzela 5 godina. S obzirom na Vesnu mislim da je jako tuzna istina da je ona pred samu smrt odustala od svoga clanstva u Drustvu Knjizevnika Hrvatske I tim je povodom napisala jedno pismo zapravo manju autobiografiju u kojoj tumaci svoju zivotnu pricu. Ante Stamac je bio “vidno potresen” njenom posljednjom zeljom jer su oni mislili Vesnu privuci k sebi, sahraniti je u Aleji Velikana a onda je proglasiti velikim nacionalnim pjesnikom. Zadnjim snagama ona je napisala to pismo I time nama ostalima omogucila da se pojavimo u javnosti sa istinama koje su porazavajuce za mladu Hrvatsku drzavu. Ona je pak na taj nacin OTRGNUTA od ustaskih manipulacija kao o najvecoj nacionalnoj pjesnikinji sto ona jest da bude sasvim jasno. I onda se dogodilo da je nju iz Zagreba sa groblja Mirogoj prema svom vjecnom pocivalistu u Grogotama na otoku Solti ispratilo svega stotinjak ljudi. Jedna njena prijateljica iz Beograda recitirala je Rastanak Desanke Maksimovic sto je velika stvar naravno. Taj Ante Stamac koji je izjavio da je Vesna na istoj liniji knjizevnosti kao I Tin Ujevic, dakle taj Ante nije dosao na ispracaj, a nisu dosli ni mnogi drugi. Vidjet cemo kako ce ta stvar stajati u subotu, sutra, na komemoraciji I sahrani u Grohotama. Xxx Bog joj je dao pjesnickoga dara I nadahnuca I ona je cijeli zivot slijedila svoju pjesnicku zvijezdu. I ne samo to nego je citav svoj zivot mozda I nehtijuci zrtvovala poeziji. Naprosto velika, velika, velika…….. Xxx Vesna nije htjela biti nacionalna velicina ali je zato postala vjecnost! Xxx Vesna Parun ce biti danas sahranjena na mjesnom groblju u Grohotama na otoku Solti u obiteljskoj grobnici njene majke koja postice od Mateljan-Andreis. Ima velike ironije u njenom izboru jer je izmedu Aleje Velikana I ove obiteljske grobnice Vesna birala zapravo smijeh. Ona se grohotom nasmijala cijeloj Hrvatskoj I citavom Balkanu. Samo po tome biti ce pamcena stoljecima. Xxx Kako ja vidim stvari: u povijesti covjecanstva postoji nekoliko zena, to su Sapho, Rabija al Adavija, Judita,sestre Bronte, Marija Sklodovska Curi, Wirginija Wolf, Valentina Tjereskova I medu njima je Vesna Parun. Xxx Htio bih staviti na papir dva svoja straha zbog kojih ne mogu da usnem. Ja sam vec stavio u svoj dnevnik neke svoje strahove ali uvijek se pojavljuju novi. Ova dva najnovija straha progone me vec mjesecima. Prvi strah odnosi se na moju majku. Mi smo zivjeli u Splitu na 14 katu Jobove ulice u jednom jako lijepom neboderu koji se meni cesto cinio nedovoljno sigurnim. Vjerojatno zbog straha od visine kojeg ja imam odmalena. Taj dan ja sam se vratio iz skole cini mi se i pronasao prazan stan. A onda sam usao u svoju sobu i ugledao svoju majku kako pere prozore. Medutim to nije sporno, nije sporno to sto je ona prala prozore. Sporno je kako je ona prala te prozore: ona je lijevom nogom bila na jednoj od stepenica svojih kucnih skala, desnom nogom naslonjena na plato prozora, lijevom rukom pokusavala dokuciti prljave djelove gornjeg prozora sa njegove vanjske strane a desnom rukom pridrzavala se za nosecu drvenu gredu prozora nagnuta nad ambisom od mozda I 60 metara visine. Kada sam je ugledao uzviknuo sam: “Mama sto to radis?” A ona me poslusa I prestane sa ciscenjem. Medutim ja joj takvo njeno ponasanje nikada nisam oprostio. Jer je ona vjerovatno mislila da cisti prozore u Dubrovniku u Pilama. Cista glupost. Xxx Drugi strah odnosi se na Ezru u Kraljevom Vrhu u doba takozvanog domovinskoga rata. Nije nikako sporno da smo mi u porodici jako brinuli jedni o drugima bez obzira sto je vrijeme bilo ratno, sto nismo zivjeli zajedno I sto nam se danas cini da sve to nije bilo dovoljno mada bijase zacudno ukoliko se nas slucaj usporeduje sa slicnima. Toga popodneva kod mene u goste dosli su I Alica I Zlata zajedno sa djecom. I Ezra se igrao na livadi ispred Kuleza, ja sam prao sude poslije rucka dok su zene I Luka pili kafu ili nesto tome slicno. A onda nas je prekinulo Ezrino glasno zapomaganje I vika: “Mama, mama” I nedugo zatim ugledasmo sa balkona Ezru kako trci prema mojem imanju dok za njim trci jedan veliki pas koji je bio za glavu veci od njega. I ja danas gledam koliko je nas zivot bio jeftin u doba domovinskoga rata: da je moje dijete pas mogao pojesti a da mi ne bismo mogli reagirati na vrijeme. Jer je bilo neobicno da se pas lutalica nade na Kulezima sto nikada nije bio slucaj jer ne postoji nikakav razlog zasto bi se on tamo nasao. Medutim Ezra kroz medu od siblja ude u imanje a onda sjedne na stepenicu koje su vodile do gornje terace I ja sidem da ga utjesim a on samo uzdahne I malo kasnije se smiri. Xxx Postoji takoder slican slucaj sa Ezrom ali nekih dvije godine ranije. Ezra tada nije imao vise od 7 godina. Mi smo to poslijepodne htjeli vrijeme provesti u tresnjavackom parku igrajuci se sa loptom. I mi smo bas rasporedili tako da je Ezra trebao dohvatiti odnosno obraniti moj udarac loptom kada u nasu blizinu dode jedan zreli, postariji covjek sa jednom dogom na lancu koju pusti sa lanca bas kada je Ezra imao loptu u rukama. I doga skoci prema Ezri I prema lopti I njuskom udari Ezru posred lica. Ja onda dotrcim do Ezre I privijem ga sebi na skute I reknem mu da se ne boji. I mi odemo sa toga mjesta. Vjerojatno kuci nakon ovoga iskustva