NEKE NAPOMENE U POGLEDU RATA NA BALKANU

　

Nikako se ne bi moglo reci da je zapad izazvao krizu u bivsoj Jugoslaviji s obzirom da je odlazak Hrvatske iz jugoslavenske federacije bio samo prirodan proces i konzekvencija stanja kojega je karakterizirala hiperinflacija, problemi monetarnog kaosa, politicka sterilnost i nesposobnost rukovodecih ljudi drzave, ekonomska stagnacija, medunacionalna trvljenja...Ali je sasvim izvijesno da je zapad poveo jedan oblik posljednjega obracuna sa komunizmom koji se podjednako odnosio na SSSR kao i na Jugoslaviju kao i na socijalisticke drzave koje su pripadale zemljama Varsavskoga ugovora. U ovom kontekstu kao i u kontekstu pitanja novih granica koja su nastala ujedinjenjem Njemacke moguce je promatrati Hrvatski slucaj kao jedan prirodan proces osamostaljivanja u kojem jugoslavenska federacija vise ne predstavlja samorazumljivi okvir sporazumijevanja medu balkanskim narodima. Svatko trazi svoj izraz, svoje sadrzaje, svoj identitet, svoj jezik, svoju kulturu, svoj teritorij. Tako promatrano Hrvatska samostalnost samo je prirodna konzekvencija europskoga razvoja koji je vodio prema sve izrazenijim nacionalnim individualnostima. Medutim , istina je takoder da je zapad u nasem slucaju vidio posljednji bastion komunizma kojega bi se bilo najbolje sto prije rijesiti ako su nam vec europske prilike toliko naklonjene. Odatle moja osobna potreba da biljezim sve sporne momente politickoga i vojnoga djelovanja zapadnih zemalja koji su se odnosili podjednako i na Hrvatsku kao i na bivsu Jugoslaviju. Iz tih biljezaka ja sam ovom prilikom izdvojio one koji se odnose na velike nesrece na nasem prostoru koje su karakterizirale vrijeme od 1984 do rata 1990 godine dakle vrijeme od oko 6 godina u kojima je stradalo prema mojoj osobnoj statistici negdje oko 1000 ljudi.

　

Nije posve jasno tko i sto i zasto je radio tako kako je radio na Balkanu u proteklim godinama rata i mira. Ali je bjelodano da je rat otpoceo sukcesivnim rusenjem i unistavanjem prvo civilnih a kasnije i vojnih objekata kako bi se narodu ucinila sto veca materijalna i ljudska steta. U tom smislu ja cu navesti samo neke elemente:

* potonuce talijanskoga broda Brigita Montanari na nasoj strani Jadrana sa obiljem "plemenitog" otrovnoga plina kancerogenih sastojaka kojim bi se moglo unistiti pola ljudi Hrvatske ( 1984)

　

*Prometna nesreca na krizanju ceste i zeljeznickoga kolosjeka u Zapresicu kod Zagreba kada je smrtno stradalo negdje oko 27 hrvatske djece ( koliko se sada sjecam) ( 1987 ?)

　

*Prometna nesreca kod Nisa kad je strani sleper presjekao autobus pun djece na pola i kada je stradalo negdje oko 40 tak srbijanske djece ( koliko se sada sjecam ) ( 1988 ?)

　

* Nesreca u aleksinackim rudnicima kada je stradalo vise od 100 rudara ( 1989?)

　

* Nesreca u rudnicima u Tuzli kada je takoder stradalo vise od 100 rudara ( 1990?)

　

* Rusenja iranskoga zrakoplova nad Indijskim oceanom kada je takoder usmrceno sestoro putnika nasega podrijetla negdje 89 ili 1990 godine

　

　

* Rusenja zrakoplova JATA nad Turskom negdje oko 1986 godine

　

　

*Eksplozija skladista municije u Sesvetama kod Zagreba koja je izvedena americkim laserom u kojem je bilo pohranjeno takoder skladiste raketa i skladiste 95 000 tona municije cija je energija bila ravna cetri nominalne bombe iz Hirosime.

　

　

* Eksplozija "cisterne " takoder u Zapresicu kod Zagreba kada je stradalo negdje oko 10 ljudi negdje 1989 godine.

　

* Potonuce broda u Dubrovniku kada je smrtno stradalo negdje oko 200 ljudi negdje 1990 godine.

　

　

I konacno potres u Zagrebu od 7 stupnjeva Richtera negdje 1990 godine i na Kraljevom vrhu nesto kasnije ( epicentar je bio na dubini od 20 kilometara) tako da su nam svi crijepovi na kucama u Kraljevom vrhu i pri Kulezima bili pomaknuti iz lezista. Ja sam kasnije namjestao crijepove svoje hize u Kraljevom vrhu. Kaze moj Mato: "Cijeli se brijeg ljuljao a krovovi su podrhtavali kao da je more." Tako bi smo mogli reci daje ova nesretna koincidencija svakako pridonijela da se svi mi u Hrvatskoj osjecamo kao orahove ljuske na valovima svjetskog i europskog politickog i vojnog mora.

　

　

zlatan gavrilovic kovac