Marko Marulic Splicanin drzi se "ocem" hrvatske knjizevnosti. Roden je u Splitu 18 augusta 1450 godine I takoder je I umro u Splitu 5 januara 1524 godine. Jako je malo poznato o njegovom zivotu. Poznato je na primjer da je studirao pravo u Padovi I da je povremeno posjecivao Rim I Veneciju. Zivio je oko dvije godine u Necujmu na otoku Solti dok je u Splitu prakticirao pravo I sluzbovao kao sudac. Poznat je danas po svojim poemama Judita, Suzana, Poklad I korizma, Tuzenje grada Hjerosolima, Molitva suprotiva Turkom. Mi cemo se ovom prilikom nakratko zadrzati na njegovoj Molitvi suprotive Turkom s obzirom da ova molitva stoji u izravnoj svezi sa onim Marulicevim radovima u kojima se aktivno zalaze protiv Otomanskih Turaka koji su nekako u njegovo vrijeme prodirali na hrvatski teritorij. Poznat je po tome da je napisao I jednu Epistolu Papi u Rimu u kojem ga moli za pomoc u borbi protiv Otomana.

Ova molitva nastala je od oca hrvatske knjizevnosti negdje izmedu 1493 godine I 1500 I rijec je o pjesmi u 85 a ne u 172 dvostruko rimovana dvanaesterca kako se to lazno navodi. Istina je da je to vrijeme nadiranja Turske armade na prostor Balkana pa onda I nije cudan strah okolnoga hrvatskoga zivlja pa onda naravno I zitelja Dalmacije od turske sablje. Za Marulica se kaze da je bio poeta christianus pa utoliko da je krscanskim pjesnikom kojem je bilo stalo do toga da opise stradanje krscanskog zivlja u Bosni i Dalmaciji od Turske ruke. Navodno da je LUKO PALJETAK otkrio akrostih u ovoj molitvi koji glasi: " SOLUS DEUS POTES NON LIBERARE DE TRIBULACIONE INIMICORUM TURCORUM SUA POTENTIA INFINITA". A ovi latinski stihovi obicno se u Hrvata prevode: "Samo nas Bog moze spasiti od nevolje nasih neprijatelja Turaka". Medutim treba odmah reci da se isto tako cesto lazno navodi ovaj akrostih sto Luki Paljetku nikako ne moze biti na cast jer se obicno ne navodi cjelina toga akrostiha odnosno rijeci koje on takoder sadrzi a te su NOSTRARUM TURKORUM pa prema tome izvorno taj akrostih izgleda ovako: "SOLUS DEUS POTES NON LIBERARE DE TRIBULACIONE INIMICORUM NOSTRARUM TURCORUM SUA POTENTIA INFINITA". Pa prema tome njega treba prevoditi kao "Samo nas Bog moze spasiti od nevolje neprijatelja nasih Turaka." I vec prema ovome akrostihu vidi se zapravo koga Marulic drzi istinskim neprijateljem I dali I koliko ima uopce smisla govoriti o Turskoj najezdi kao o neprijateljskoj najezdi kada nam je u kuci vec stanje takvo kakvo jeste. Za te je Turke Marul Splicanin u ovoj istoj Molitvi napisao : "Oni nas tiraju, vezu, biju, deru, za te se ne haju, ni za tvoju veru" Na koga zapravo onda misli Marulic? Dali su ti Turci za koje on kaze da treba stvari tako prirediti da "ne daj pogubiti ostatak karstjanski." Tko je dakle taj "ostatak" I dali su taj ostatak samo istinski pjesnici I poete I filozofi koji u u opasnosti od "nasih Turaka". Ja osobno mislim da treba konacno rijeti jednu pravu istinu o stanju stvari I da ova poezija prema kojoj : "Divic, ke pokore cinec, sluzise, Jur puk tvoj gine vas a ti si odstupil" ima tu istinu osvjetljavanja realne situacije ter da nam nije Turska niti Sultan grijeh I klanja cinila vengo Harvati sami sebi: " Boj su bili s njimi Harvati, Bosnjaci, Garci ter Latini, Sarbli ter Poljaci." I u tim bojevima vidimo da su zajedno nastupali Hrvati zajedno sa Bosnjacima I Srbima a da je "patarinska ruka" "pod oblast stala" vjerojatno zato jer joj je to bio jedini izlaz u katolickome I pravoslavnome okruzenju koje svagda bijase nemio prema njoj. Ova molitva otpocinje rijecima :"Gdi tarpi nevolju svak’ cas od turskih ruk, luge, sela, grade popliniv s’zegose, muze, zene, mlade svezav povedose". I doista Turci su ih poveli u institutu takozvanoga "danka u krvi" ali su se mnogi onda I dali povesti kada su spoznali da dobijaju naobrazbu, da idu u skole, da imaju vjerski odgoj, da mogu napredovati u sluzbi, da mogu nauciti matematiku trgovine, da mogu pisati, da mogu zauzimati vrlo visoke polozaje u carstvu itd.itd. Nema nikakove sumnje da su Andricevi opisi ovoga danka u krvi vrlo vjerno iscrtali svu dramu Balkana i turske vladavine na Balkanu ali nama niti pod jednom vlascu nije bilo dobro pa niti pod turskom. Ja ne vjerujem da je austrijska vlast bila ista humanija,ista konstruktivnija, ista plodonosnija. Ja ne vjerujem da je talijanska vlast nad velikim dijelom hrvatskih teritorija bila ista humanija, ista konstruktivnija ili plodonosnija. Brutalnost imperijalnih sila bio je nas usud stoljecima dok otreznjeni napokon ne prihvatismo kao historijsku istinu da su nasi narodi pri-sebi tek onda kada su stvarni vladari nad svojom vlastitom sudbinom i kada su sudionici i stvarni povijesni subjekti u igri svjetskoga naroda kojemu prinose i svoj kulturni i duhovni izazetak. Prema tome danas nam je doista na vidjelu jedna revizija svekolike knjizevnosti pisane na hrvatskom I srpskom jeziku u pogledu takozvanoga Turskoga slucaja jer u dobrom dijelu Hrvatskoga I Srpskoga naroda perzistira I zilavo se odupire promjenama jedna zastarjela lazna svijest o turskoj opasnosti sa Orijenta I danas se cini da je citavu ovu literaturu koja se gotovo pet stoljeca orijentira s obzirom na Tursku invaziju Balkana potrebno citati sa jednom potpunom svijescu, istinom I takoder kriticnoscu o karakteru relacija Turske I ostatka Balkana kao I u smislu jednog povijesnoga relativizma koji se opire grubim nacionalnim totalizacijama I aproksimacijama.

zlatan gavrilovic kovac