Grad je živ, još nas ima i plovimo usidreni u našoj Katedralnoj župi Gospe Velike, zaključit ćete zadovoljno nakon što pročitate 46. broj katedralnoga lista Naša Gospa, zbog čega sam osobno sretna.

Već u imenu lista, u riječi Naša, sadržano je značenje i razlog njegovog postojanja: on je naš jer govori o nama i pripada nama, kao što je naša i stolna crkva Gospe Velike. Ovog puta Uredničko vijeće poklanja nam najopširnije štivo dosada, a na opseg je bitno utjecao onaj dio u kojem se govori o planovima i željama Pastoralnoga vijeća naše Župe na čelu s don Stankom, a uz potporu našega biskupa Mate Uzinića da se, kao poklon u prigodi obilježavanja tristote obljetnice naše Katedrale, njezina duhovna unutrašnjost uskladi s negdanjom prije trešnje 1986., a poštivajući i dugogodišnje želje, pa čak bismo mogli kazati i zahtjeve, svih žitelja Grada Dubrovnika, jer „uređenje iz 1986. puk jednostavno nije prihvatio“ (Miljenko Domjan, Okrugli stol 2012.). Teme su raznolike, oku i srcu ugodne, a mnoge od njih i znanstveno obrađene, zbog čega Našu Gospu uvažavaju i mnoga čeljad izvan Mira, pa i čeljad od pera i znanosti.

Već ranije ja sam list Naša Gospa nazvala Okvirom za sreću i Okvirom za sjećanje. Okvir za sjećanje ispisuju riječi našega župnika koje on, pomno birajući svaku misao, posvećuje našim pokojnicima ostavljajući ih kao trajno sjećanje na njihove osobine zbog kojih bi i A. B. Šimić zadovoljno posvjedočio da nisu hodali maleni pod zvijezdama. Oproštajne riječi zasigurno ublažavaju tugu zbog rastanka njihovim najbližima, a ja sam, kao kap u životnom slapu naše Župe, sretna jer su u našoj sredini živjeli i vječno će živjeti ljudi koji su na najbolji način svjedočili život kakav bismo svi mi trebali živjeti. Okvir za sreću čine brojna vjenčanja i krštenja u našoj Katedrali, a u ovom broju imamo i osvrt na povećani broj vjenčanja i objašnjenje otkud toliki broj stranaca. Korisno je pročitati i pravila koja su postavljena za dobrobit svima onima koji koriste unutarnji prostor Katedrale. Dobro je da su objavljena i u Našoj Gospi kako bi svi doznali na koji sve način poštujemo i čuvamo ono što je naše i što nas opisuje kao Dubrovčane, katolike i Hrvate. Brojni izleti i druženja koji su popraćeni duhovnim obredima i obnovama također spadaju u okvir za sreću potvrđujući da naša Župa živi u suglasju čovjekoljublja i bogoljublja, baštineći mudrost naših predaka.

Rado bih se osvrnula na tekst pod naslovom Vjeronauk u državnoj školi zbog namjerno i umjetno stvorenih političkih polemika u ime roditelja i učenika o tome treba li u javnoj školi vjeronauk biti zastupljen kao izborni predmet. Budući da smo pred vratima nove školske godine, molim, naročito, sve roditelje i učenike da pročitaju ovaj članak kako bi bili spremni dati pravi odgovor u svojim školama kad im se ponudi pitanje: Vjeronauk ili građanski odgoj? Na ovu kolumnu objasnidbeno se navezuje i članak Katoličanstvo u Europi pomažući nam shvatiti da opstanak vjeronauka u državnoj školi pridonosi opstanku katoličkoga nauka u Europskoj uniji, a time i statusu katoličke vjere, tim više kad znamo da je pojam Europe kao zajednice naroda Katolička Crkva i stvorila, a i građansko društvo stvoreno je na temeljima Crkve i kršćanskoga učenja.

Preporučam vam i članak Post govorom koji je napisao sluga Božji Franjo Kuharić, a odnosi se na korizmeno vrijeme. Kad ga pročitate, shvatit ćete da njegove poruke i misli valja živjeti svaki dan jer izgovorena riječ može biti blaga, mila, humana, majčinska, opraštajuća, poticajna, ali može i povrijediti, a metaforički rečeno i ubiti.

Našu Gospu ne možete pročitati na mah, nego tekst po tekst, cjelinu po cjelinu, držeći je, rekla bih, do iduće Naše Gospe, na komončinu kao neizostavno štivo prije spavanja, ali i uz buđenje kao pozdrav novome danu. Ne biste je smjeli pročitati i poput dnevnog tiska staviti sa strane jer prepuna je života naše Župe kojeg valja trajno sačuvati i ponuditi na čitanje drugim ljudima, a ispisana je i vrijednim znanstvenim sadržajima koji nam uvijek mogu poslužiti kao predložak za neki naš budući istraživački rad. Čitajte Našu Gospu, posudite je drugima, naročito našu mladež uputite na čitanje ovih itekako vrijednih sadržaja. Zahvalna sam što sam dio uređivačkog tima koji se silno trudi trajno zabilježiti život kojeg živimo u zagrljaju naših Mira i naše Prvostolnice, a ispunjen je: snošljivošću, dobrotom, duhovnošću, zajedništvom, borbom za sklad i opstanak svega onoga po čemu smo to što jesmo –građani Grada, vjernici Župe Gospe Velike.

Članovi Uredništva radosno i s puno entuzijazma sudjeluju u sadržajnom osmišljavanju svakoga broja, a koliko vas poštujemo najbolje svjedoči činjenica da Vam Našu Gospu dostavljamo na kućne adrese želeći vas obavijestiti o svemu što se u našoj Župi dogodilo od prethodnoga do aktualnog broja. Naša Gospa nas povezuje i potiče na zajedništvo. Ona je naša stranica Interneta i Facebooka.

Nemojte propustiti 27. stranicu i naslov Oprostite! Ovu moćnu riječ u Dubrovačkoj katedrali 18. siječnja 2012. u prigodi molitve za jedinstvo kršćana uputio nam je zahumsko-hercegovački i primorski biskup Srpske Pravoslavne Crkve vladika Grigorije Durić.

A na početku 28. stranice piše: Dubrovački svećenik nagrađen za sprječavanje kršenja ljudskih prava u ratu. Moja osobna iskrena čestitka don Stanku uz zajednički pljesak svih nazočnih za priznanje koje mu je, na prijedlog dr. Slobodana Langa, udijelila Udruga za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj u Zagrebu 28. siječnja 2012. godine.