Bilo je prekratko,

premalo vremena da raširimo krila,

zajedno se u visinama sretnemo...

nije bilo dovoljno uzimati iskrice

pored toliko svjetlosti.

Nije mi bilo dovoljno...

uzimati kamenčiće sa stijene,

u srce naguravati djeliće sa tebe...

bilo mi je malo vremena

pored tolikih prolaznosti.

Postalo je nedovoljno,

od tebe sam željela više;

noć da nema svoje trajanje,

poljubac da ne nosi odricanje,

pogled da ne skriva nedostajanje

i...ljubav...

koja se pokazuje

bez straha.

Nije mi bio dovoljan komadić tebe,

premalo da spojim pukotine u sebi,

premalo da popunim prazninu

što zjapi kroz mene,

svaki put kad moraš poći.

Znao si,

da neće biti dovoljno.