Ljeto je u punom jeku. Sjedim na terasi i promatram ljepotu vrta u koji već godinama ulažem svoje misli, svoju energiju, poklanjam mu  ljubav.

 

 

Oko mene se širi miris lavande, ružmarina, origana. U majoranu trepere pčele svoj vječni ples. Leptiri laganih krila i predivnih boja zaokružuju ljepotu ovoga trenutka.

 

 

Jasmin je tek procvjetao i njegov miris me vraća u prošlost, u medeni mjesec, u vrijeme kada je ovaj čudesni san tek počeo.

 

Hladovina jedne smokve me brani od sunca, a maslina mi se smiješi svojim vitkim elegantnim listićima.

 

 

Ne, ovo nije san i ja nisam na mediteranu, sjedim na terasi u Švicarskoj i uživam u izrastanju šipka koji će u kolovozu procvjetati najljepšim cvjetovima.

 

 

Tišina, muk poslijepodnevne sijeste se uvukao u ovu ulicu koju nazivamo ulicom jela....

 

Podne je već davno prošlo, ali ja mislim na cvrčka iz Nazorove pjesme i  šapućem

i cvrči cvrči cvrčak na čvoru crne smrče....

 

 

dok lagani povjetarac donosi mirise mora koje je daleko, jako, jako daleko, a tako čudesno blizu u ovom trenu potpunog mira.

 

 

Radosna kupka ovog trenutka, Vajranovi bableki u sunčanoj zraci koja se probija između smokvinog lišća, obasjava tratinčice i čudesne mjehuriće na travnjaku ispred terase.

 

Mačak iz Jelčićeve balade spava pod maslinom, a dječak u susjednom vrtu se igra sa mjehurićima od sapunice.

Sjedim na terasi i uživam u ovom nedeljnom miru, uživam sretna u kristalnom dvorcu života, uživam u vrtu koji u sebi skriva mnoge živote, uživam u sreći koja kao fontana svijetla izvire iz mog bića i govori mi

Život je lijep, život je uistinu lijep.