Neću te zaboraviti.

Lijepi dječače, prolaziš ulicom moga grada,

zamagljena pogleda mirno koračaš,

u meni titraju nevidljive niti zatomljenih uzdaha...

ne smijem te gledati da me ne prepoznaš,

ne smijem te dotaknuti da mi ne isčezneš.

Lijepi stranče, mirišeš na ljetne kapi kiše,

hodaš sigurnim korakom ka prenoćištu,

mjestu gdje ostavljaš svoja lica iz stvarnosti,

u meni vulkani pokreću stare slabosti,...

uželjela sam te se.

Lijepi stranče, ne smijem ti prići previše blizu,

da ne osjetiš moja koljena što klecaju,

da ne probudim zvijer što spava, već dugo, u mislima.

Neću te zaboraviti.

Kad nestane tvoj lik sa moga obzorja,

a kazaljke učine vrijeme prošlim danima,

znat ću da si otišao dovoljno daleko;

da mogu napokon vrisnuti od bola,

zaplakati od sreće i tuge,

jer imala sam te dugo pored sebe

i mogu ti reći

neću te zaboraviti...