Ne…ne možeš ići …
Ne dam da odeš...
Ne dam da odeš sada, kada si tu pored mene…kad me dodirima izluđuješ…
Ne dam ti da odeš,dok ne ispijemo i onu posljednju kap…
Večeras ostaješ tu…pored mene…
Večeras hoću da ti pokažem koliko sam tvoja…i koliko trebam zrak koji dišeš…
Hoću da osjetiš moju bol,koja se budi …u meni …od želje za tvojim dodirima…
Bol…koja se isprepliće sa ljepotom i žudnjom…jer…tvoji prsti znaju gdje i kada da krenu…znaju gdje i kada da se …zaustave…
Ne …ne možeš ići…
Večeras ..ostaješ…
bglavac
irida
edin.kecanovic
