Većina ljudi misli da se život sastoji od brojnih događaja koji se smjenjuju, među kojima je veliki broj onih koji nas na posebne načine određuju tako što su dio našeg dnevnog ritaula. Međutim, život je jedna sadržajna igra koja se ne može uspješno igrati bez poznavanja duhovnog zakona koji je jednostavno i jasno zapisan u Starom i Novom zavjetu. Život je prekrasna igra pitanja i odgovora, davanja i primanja, o kojoj nas je poučavao i Isus Krist. Evo nekih primjera. Ako mrzimo – nemojmo očekivati ljubav; tko daje ljubav – primat će ljubav; tko kritizira – primat će kritiku; tko laže – lagat će mu se; tko vara – bit će prevaren; tko osuđuje bez prava – bit će osuđen; tko spletkari – bit će predmet spletke. To znači da sve ono što zamišljamo ili djelatno ostvarimo ima značajan povratni učinak na naš život. Da bi se naš ovozemaljski život odvijao po Božanskom planu moramo znati zamišljati i odabirati one situacije koje su nam u životu potrebne za ispunjenje našeg životnog plana i za duhovno odrastanje.

Evo jednog primjera kojim možemo osvijestiti naše tipično razmišljanje u situacijama u kojima sebi postavljamo pitanja na koja sami dajemo odgovore i čije su frekvencije usklađene s frekvencijama koje pripadaju vanjskom mentalu poput: Jesam li strpljiva? – Jesam kad sam izdržala sve do danas ovakvim načinom života. Na to nas naše unutarnje vodstvo opominje na oprez i potiče propitivanje: Ma što ja pričam? Nemam više strpljenja. I doista, uplovljavamo u prostor nestrpljenja jer je naša podsvijest dobila zapovijed o nestrpljenju. Ili drugi primjer, kada si, primjerice, postavimo pitanje jesmo li pošteni. Moralni princip kojem se na ovozemaljskoj razini teži jest poštenje, kojemu, vjerujem, većina ljudi teži. Osobno, mogla bih biti mnogo poštenija. Negativnim, međutim, odgovorom na ovo pitanje postali smo otvoreni za primanje energetskih frekvencija koje mogu posljedično dovoditi do negativnih promjena na fizičkoj i mentalnoj razini. Koliko smo puta sebi postavili pitanja i ponudili odgovor kao npr: jesam li nježna? – nježnost nikada nisam iskazala do kraja; jesam li moralna? – moral mi nije na zavidnoj razini; jesam li disciplinirana? – tu mi je vrijednost otac podario; koliko i u koga vjerujem? – povjerenje u sebe nije mi na zavidnoj razini, ljudima ne vjerujem previše, a i u Boga ponekad sumnjam; jesam li zdrava? – nemam taj osjećaj; jesam li radosna? – malo što me raduje; imam li dovoljno znanja? – nemam i žao mi je što nisam na tome više radila; jesam li sposobna opraštati? – mislim da jesam, osobito u posljednje vrijeme, dnevno molim i dajem oprost; jesam li odlučna? – nisam; jesam li dobra? – moj muž kaže da nisam, možda bi odgovor moje djece na ovo pitanje bio blizak željenom, ali se pribojavam da bih i od njih dobila odgovor negativna predznaka; prihvaćam li mišljenje drugih ljudi o sebi? – rijetko; jesam li otvorena u komunikaciji? – kažem ono za što dobijem potvrdu moga unutarnjeg vodstva da trebam reći, čuvam se drugih vibracija ili uloge medija za primanje informacija koje mi ne pripadaju po zakonu Univerzuma; skrivam li svoje osjećaje? – da posebno one koji bi odali moje seksualne porive, čak i u bračnom odnosu dok otvoreno izražavam, ljutnju, tugu, nezadovoljstvo. Priželjkujem otvoren odnos i iskren razgovor s bračnim partnerom. Sigurna sam da bi takav razgovor koristio, i vjerujem da ćete nakon čitanja ove knjige imati dovoljno snage da to učinite, ukoliko imate potrebu za tim. Zar je grijeh nekome reći: Volim te, a da se pri tom ne bojite reakcije izdaje, podsmijeha ili nevjerice onoga kome ja ljubav upućena? To nije grijeh, ali je grijeh kada nešto osvijestimo kao svoj karakterni nedostatak, a pritom ništa ne poduzmemo da to promijenimo.

Čak i površna analiza ovih pitanja i odgovora na postavljena pitanja nije mi davala nimalo prostora za zadovoljstvo. Ova pitanja sam si postavila početkom 1999. godine. Svih sam ovih godina radeći na svom razvoju nastojala uskladiti se sa zakonima Univerzuma i djelovati u skladu s Božanskim planom za mene, mijenjajući negativne karakterne osobine koje sam usvojila navikom i neznanjem u osobnost kakvu sam željela izgraditi izražavajući otvoreno svoju ljubav, prihvaćanje, povjerenje, poštovanje i druželjubivost. Tu promjenu sam uspjela uz pomoć tehnike koju sam radila svakodnevno ostvariti za tri i pol godine. Prije ovog preispitivanja sam četrdeset i jednu godinu živjela nesretna uza sve što sam ostvarila kroz život. Danas kada sam postigla sreću živim u uvjerenju da to svaki čovjek može postići ako hoće i to je jedan od razloga zašto pišem ovu knjigu.