NAJVEĆI JUGOSLAVENSKI FILOZOF I  PITANJE SUPSTANCIJE

1985 godine u biblioteci Znaci zagrebačkog izdavača CEKADE kojem  je urednik bio Slobodan Šnajder objavljeni su radovi njemačkoga filozofa  F.W.J Schellinga pod imenom  O bitstvu  slobode  a u prijevodu Branka Despota. I ja  doista mislim da je lijepo da je CEKADE objavio ovaj prijevod Schellinga i da mi danas imamo jednu tako lijepu knjigu o Schellingovoj filozofiji. Isto tako je lijepo da je Branko Despot na jedan indirektan način začepio gubicu našem najvećem filozofu Milanu Kangrgi i to baš  prijevodima Schellingovih rasprava  o bitstvu  čovječje slobode , njegovoga filozofskoga sistema  o konstituciji krščanstva  i o odnosu filozofije i religije. Jer do tada nije u našoj filozofiji niti bilo tako otvorenih raspravljanja o nekim  fundamentalnim pitanjima  koja su za praksisovce bila zatvorena jednom za svagda  dubokoumnim raspravama o mladome Marxu  i kako je  stari Marx duboki pad ispod tražene razine. I u tim filozofskim istraživanjima Schellinga  koja su nastala 1809 godine  dakle punih 174 godine ranije mi smo se mogli osvjedočiti o zabludama Kangrge koja su  kulturnoj Europi  bila poznata  od  gotovo dva stoljeca ranije. I Schelling tu i  kaže  da je  došlo vrijeme da se ispita  ta opreka nužnosti i slobode  koja unekoliko predstavlja najunutrašnije središte  filozofskoga razmatranja nasuprot plitkih brbljarija kojima je opsjednuta današnja filozofija i u Nijemaca i kod drugih u Europi. I on kaže da je potrebno da se ispita sveza pojma  slobode  sa cjelinom pogleda na svijet i da je to takoreći nužan zadatak  bez čijeg bi  rješenja  sam pojam slobode bio kolebljiv  a filozofija posve bez vrijednosti. I on napominje da je veliki zadatak upravo  to više htijenje da  živimo bez proturječja  između nužnosti i slobode ukoliko ne želimo potonuti u smrt  koja je svojstvena onim znanostima  koji sa ovim pitanjima nemaju ama baš nikakove veze. Tako se onda događa da mnogi okreću leđa slobodi  da bi  se bacili u naručje nužnosti ili se pak odriću nužnosti da bi se  bacili u naručje  slobodi a da niti na jednoj niti na drugoj strani ne bi bilo uzroka za trijumf. I onda Schelling raspravlja  pitanja  panteizma  koji je neizbježno fatalizam pa unekoliko pogađa diskusiju koju je kod nas pokrenuo Milan Kangrga svojim razmatranjima  Spinoze i Leibniza. I Schelling kaže  da je ovaj mehanicizam u filozofiji znatno pogodio i Nijemce pa oni  bivaju razapeti nad bezdanom da je svaka  filozofija  koja je  čisto primjerena umu naprosto spinozizam. I to je izazvalo veliku krizu u Nijemaca  i njih zaplašilo pogubnom  filozofijom uopće da je sve takoreći po nužnosti  što ih je na koncu odvelo natrag  k srcu, unutrašnjem osjećaju i vjeri . I tu je jedna razlika spram Spinoze jer ovaj njegov  fatalizam nije zato što on  ostavlja  stvari sadržane  u Bogu , jer panteizam  ne čini slobodu nemogućom , nego je on fatalist  u tome da on stvari  stavlja u Boga  , u tome da su to stvari , da  dakle stvarima dadne  kvalitete  beskonačne supstancije  koja je po njemu također stvar. I onda je Kangrga  dubokoumno zapazio da je najveći nedostatak Spinozina sistema u tome da tu nigdje nema čovjeka, da tu nigdje nema  subjekta nego da je sve rastvoreno u supstanciji i da je  Spinozu izjela supstancija kao što ga je izjela i sušica. Odatle je Kangrga zaključio da niti Marx nije adekvatan suvremenome vremenu jer je i kod Marxa sve supstancija koja izjeda čovjeka pa je od njega danas najvrijednije ono što je on napisao u svojim ranim radovima . A kako je praksisovština bila državnom ideologijom to onda nije čudno da se u bivšoj državi nije mogao čitati  Marxov Kapital jer je on pored svega bio  i  Marxovo   djelo daleko ispod  tražene razine  filozofskoga mišljenja. Pa onda nije čudno da su studenti koji su ozbiljno naučavali Marxov Kapital bili sankcionirani, proganjani i konačno zatvarani u socijalističim zatvorima na isti način na koji su to bili komunisti u doba monarhofašističke diktature. I to sve  zbog toga jer je ovdje riječ o supstanciji dok je proklamirano stajalište bila sloboda samosvjesnoga pojedinca  koji je  samostvaralačko biće u duhu i po duhu...Odatle je postojala jedna intencija glorifikacije mladoga Marxa kojega se htjelo prikazati genuinim filozofskim  mišljenjem za razliku od devijacija i devalvacija koje su  tako očigledne kod  starijega Marxa. Da  čovjek pukne od smijeha!!!! Zašto? Pa zato jer na koncu nitko na našim  sveučilištima nije poznavao Kapital mada je tu riječ o posebnim ekonomskim formulama koje su neobično bitne  kada je riječ o monetarizmu i monetarnoj politici zemlje. Odatle nam sada postaje jasnije što to zapravo Schelling kani reći kada kaže  da  ‘’božanskost pripada prirodi’’ i da ne postoji proturječnosti između nužnosti i slobode. I on kaže tako si malo proturječje  imanencije u Bogu i sloboda da upravo samo ono slobodno i ukoliko je slobodno jest u Bogu, ono neslobodno i ukoliko je neslobodno  nužno je izvan Boga. Tako i Kapital raspravlja o onome nužnom i onome božanskom  uzimajući u obzir ekonomske kategorije ne proturječivši time našim zahtjevima za  slobodom nego otkrivajući uvjete za nju. Međutim to Kangrgi i njegovim pajdašima nije bilo jasno  pa su se kod nas događale  neobične stvari a te su da ekonomisti  zbog pomanjkanja  literature ne poznaju  ono što je Marx nazvao teološkim mušicama  novca i robe  jer nama nije  bio poznat zakon ekvivalencije novčane mase i zlatnih pologa u državnoj banci Jugoslavije. Drugim riječima nije se znalo što je to novac i da papirnati novac mora imati pokriče  u zlatnim polozima u državnoj banci i to prema točno definiranim formulama. Ali se kod nas na primjer jako dobro znalo da je subjekt stvaralačko biće prakse. To se jako dobro znalo!!!   Drugim riječima nije se znalo da Bog i  sloboda ne moraju nužno biti  u proturječju i konačno da nužnost i sloboda ne moraju biti dvije suprotstavljene filozofije koje žive zahvaljujući svome vječnome antagonizmu. Međutim nama je trebala totalna kalvarija naroda  da bismo došli do ove banalne istine . Zato smo danas zahvalni  prevodiocu Branku Despotu i uredniku  CEKADEa Slobodanu Šnajderu na ovom izdanju Schellinga koji predstavlja vjeran dokaz dilema sa kojima smo se decenijama nosili u našim potragama  za autentičnim filozofskim mišljenjem.

Zlatan gavrilović kovač