"Iza tvojih misli i osjećaja stoji moćni vladar, nepoznati mudrac nazvan jastvo. On živi u tebi, on je ono umno u tebi"

Friedrich Nietzsche

• Što je naš utjelovljeni um?
• Jeli on prostor ili energija?
• Ako je prostor, gdje se on nalazi u našem tijelu?
• Ako je energija, gdje joj je izvor?

Poimanje i definiranje materije i prostora se stoljećima mjenjao, kao što su se mjenjali uzorci u prirodnim znanostima. Činjenica da čvrste, osjetilne materije nema je uvjetovala i promjenu definicija pojmova prostor i vrijeme.

Novonastale zakonitosti u fizici su materiju, prostor i vrijeme ujedinile u jedinstven proces održanja energije i njenog prelaženja iz jednog oblika u drugi.

 

 

Naš utjelovljeni um, to sveto trojstvo svakodnevice, je naša duša, naša energija, on u svakom trenu iznova nastaje prelaskom njenog izvornog oblika u neki novi i na koncu u našu  životnu energiju, postaje svijetlo naše spoznaje i potstiče nas na samostalno razmišljanje o njemu.

Naš utjelovljeni um uzročnik svih naših djela i on nam nesmije ostati nepoznanica.

Spoznaja o posjedovanju utjelovljenog uma je svjetlo koje obasjava naša duševna i fizička stanja, postaje naša nova strana svijeta, naše vrijeme. Tu novu, samo našu stranu svijeta spoznajemo neovisno o vanjskim i unutarnjim osjetilima, kojima osjećamo glad, žeđ, strah, umor, čežnju, ljubav, napetost i opuštenost mišića i bilo koju vrstu boli.

Naš utjelovljeni um, u kojem su sjedinjeni naše

misaono,

emotivno i

egoistično "Ja",

je podloga iz koje izrasta svijesnost koja nam omogućava svjesnu samospoznaju i spoznaju svih ostalih procesa u našem tijelu.

Svo znanje svijeta, osim znanja o sebi samom, možemo naučiti posrednim putem. Sebe samoga, svoj utjelovljeni um moramo svjesno spoznati i pretvoriti u metafore koje ćemo pamtiti.

Uspijemo li, koristeći se svojim egoističnim umom, sjediniti razumsko - emocionalne mogućnosti, sami sebi protumačiti pojam utjelovljeni um, uspjeli smo ga usvojiti i dopustiti mu da postane dio nas, kao ruka, noga, srce ili mozak, dragulj koji ćemo mislima dalje brusiti.

 

Dokaz o postojanju utjelovljenog uma su ljudi koji su nesretnim slučajem ili bolešću izgubili ruku ili nogu. Amputacija ekstremiteta je kirurški zahvat, odstranjivanje dijela tijela, ali sjećanje na ruku i nogu se ne može amputirati, sjećanje ostaje u utjelovljenom umu, često jako neugodno sjećanje. Odstranjene ruka ili noga bole, jako neugodno bole. Utjelovljeni um, naročito njegov egoistični dio ucrtava put ka oslobađanju od tog neugodnog sijećanja.

Spoznavajući taj dragulj u sebi širimo granice uma i napuštamo labirint u kojem sami sebe tražimo.

 

Želim ti "sreću" i "zdravlje" su dobromanjerno izgovorene želje koje nam nitko do nas samih nemože ostvariti.

Skriveno u univerzumu našeg utjelovljenog uma, naše misaono, emotivno, egoistično "ja", to osnovno trojstvo našeg postojanja nas svakoga dana nečujno poziva na "Slavlje osjetila".

Oslušnimo svoj unutarnji glas, u univerzumu umno- osjetilno- osjećajnoga u nama svira orkestar simfoniju našega života.

Tu u dubini našeg stvarnog postojanja spava i "luda", obrazovani mudrac na vratima naše podsvijesti koji reprezentira snagu našega uma, luda je u isto vrijeme i simbol za smjeh koji s ničim nije povezan ali povezuje sve.

Uđimo u svijet naše duše i u beskraju univerzuma našeg utjelovljenog uma prepoznajmo sva svoja lica,

•  ozbiljno misaono "Ja",
• često zabrinuto emocionalno "Ja",
• pravilima odgoja zaboravljeno egoistično "Ja"

to, često zrelošću, potisnuto nasmješeno lice djeteta u nama.

Dok sam bila djevojčica dobila sam na poklon "Spomenar", to je ona lijepo uokvirena bilježnica u koju su nam prijatelji upisivali svoje misli i želje, koje još uvijek pamtimo i po njima se sjećamo prijatelja iz djetinjstva. 

 

Na početnoj strani te "bilježnice" želja je deda napisao:

"Budi uvijek djete veselja i sreće, jer što više rasteš i brige su veće."

U našem utjelovljenom umu, se krije sveto trojstvo našeg istinskog postojanja u trenutku.