Ovo je veličanstveno! Ovakav entuzijazam sam osjećala kada sam krenula u prvi razred osnovne škole. Ovo je znanje koje sam trebala naučiti u osnovnoj školi uz pisanje i računanje. Odjednom vidim da živim na prekrasnom planetu na kojem imam sve uvjete za život. Zrak koji mi nitko ne naplaćuje, vodu koja mi je dostupna u izobilju, razne vrste ogrjeva da me griju i plodove koje mi sama priroda daruje. Bogom dano, a od mene, čovjeka, nepriznato. Što mi je dano, a da ja toga nisam svjesna ili samo poričem da ne znam što sve imam? Otvorila sam poklopac Aladinove svjetiljke, da osvijetlim razbojnike Ali Babine pećine. Sezamovim ključem sveg znanja svog Duha konačno će mi biti dostupna sloboda da zavirim u njegove bogate riznice svekolikog obilja i blagostanja u obiteljskom i društvenom ekonomskom sustvaranju.

Kako sam mogla ne znati koliko sam bogata? Kako nisam mogla vidjeti ono što imam? Kako to nisam znala poslužiti se tom obilatom trpezom? Kako nisam mogla spoznati istinu u kojoj živim? Sada sam  svjesna što sam ja to živjela. Tek sad mi je kristalno jasno da sam bila „bedak“ kod svoje lijepe ili pozitivne misli (pameti). Svega sam imala, ali nisam znala ispravno razmišljati. Nisam se znala tim bogatstvom poslužiti. Tu je jedini moj problem koji mi je stvarao sve druge probleme: nesrazmjer o znanju u pozitivnom i negativnom načinu mišljenja, koji stvara lažno uvjerenje da vladam sobom, svojim mislima, emocijama, riječima i djelima. Ne vladam ničim, ni mislima, ni osjećajima, ni riječima, ni djelima. Podsvjesno to znam, ali svjesno to ne želim priznati. Gotovo uobraženo optužujem sve oko sebe kako nisu dobri, dok je prava istina da me oni svojim riječima i postupcima zapravo podsjećaju da sam ja ta koja živi u laži i nisam dobra. Lagala sam samu sebe, a to znala i poricala. Moja savjest nije mogla doći do izražaja ni da je htjela.

Kako da zavladam barem jednim od tih razbojnika? U početku bijaše riječ… Riječima treba zavladati. Svjesno zavladati pozitivnim riječima. Uspijem li svjesno zavladati pozitivnim riječima, vladat ću i pozitivnim mislima, a potom ću zavladati osjećajima sreće, što će sve skupa rezultirati dobrim i ispravnim djelima!!! Bravo!

Svjesnost je sadašnjost, što znači da podsvijest sadržava iluziju i ne može doći u sada dok se ne izjednače polovi u načinu mišljenja. Potrebno je naučiti i u pozadini imati uvijek više pripravnih pozitivnih  misli, nego što imam negativnih. Tada nitko drugi ne može uticati na mene na negativan način, zato što ja mogu odmah odabrati što ću prihvatiti a što ne, a da to moj sugovornik uopće ne mora znati.

Bože, hvala Ti! Napokon razumijem! Koliko mi je vremena trebalo da mi to postane jasno?! Tada ja na sve uokolo sebe mogu utjecati svojom pozitivnošću. Samo na taj način svoju svijest mogu ugoditi da vidim što imam, što znam, što hoću, što sam sposobna dati i primiti za uzvrat. Kakva moć izbora! Veličanstveno! Baš je lijepo pričati sa svojom Dušom.

http://angelija.blog.hr/