Tiho na prstima,poput razigrane balerine na daskama nekog kazališta...moja ljubav za tebe pleše …

Udaljena od tebe ,pomalo nesigurna u svoje kretnje,osmijehom prekrivam svoj strah od ishoda mojih  kretnji,mojih  koraka …

A ti me  pratiš ,kao gledatelj sa prvog  sjedišta i svojim pogledima promatraš svaki moj korak …

Pogledima mi daješ  snagu za taj ples …i ja uživam u svakom pokretu što ga napravim …u ime ove ljubavi…

Al… ne uspijevam vidjeti tvoje lice, od svjetala pozornice,no  znam, da se smiješiš i raduješ ovom plesu…

Znam …jer ,osjećam tvoju blizinu…osjećam tvoje ruke koje me vode po toj pozornici i osjećam tvoju vjeru u mene ,u …nas…

U tom okretanju ,po tim daskama ,u prostoru između redaka …vidim cvijeće u tvojim rukama, i znam …da me čekaš…

Čekaš moj posljednji korak…čekaš aplauz ovog plesa …

Čekaš …da se spustim sa vrhova prstiju …i da punim koracima zakoračim u tvoj zagrljaj… i…uzmem cvijeće …koje si sačuvao… samo  za mene…