Tiho na prstima,poput razigrane balerine na daskama nekog kazališta...moja ljubav za tebe pleše …
Udaljena od tebe ,pomalo nesigurna u svoje kretnje,osmijehom prekrivam svoj strah od ishoda mojih kretnji,mojih koraka …
A ti me pratiš ,kao gledatelj sa prvog sjedišta i svojim pogledima promatraš svaki moj korak …
Pogledima mi daješ snagu za taj ples …i ja uživam u svakom pokretu što ga napravim …u ime ove ljubavi…
Al… ne uspijevam vidjeti tvoje lice, od svjetala pozornice,no znam, da se smiješiš i raduješ ovom plesu…
Znam …jer ,osjećam tvoju blizinu…osjećam tvoje ruke koje me vode po toj pozornici i osjećam tvoju vjeru u mene ,u …nas…
U tom okretanju ,po tim daskama ,u prostoru između redaka …vidim cvijeće u tvojim rukama, i znam …da me čekaš…
Čekaš moj posljednji korak…čekaš aplauz ovog plesa …
Čekaš …da se spustim sa vrhova prstiju …i da punim koracima zakoračim u tvoj zagrljaj… i…uzmem cvijeće …koje si sačuvao… samo za mene…
irida
bglavac
