...Srela sam te sasvim slučajno...srela sam te na neizgrađenom mostu sudbine...

Netko je htio da uđeš u moj život i taj Netko je sagradio most za nas...I baš na tom mostu sam te zavoljela...tu sam postala tvoja...

...Al'vjeruj mi nisam te tražila.Nisam ni znala da postojiš ,negdje tamo daleko od moje stvarnosti...Jer,do tada si bio samo dio mojih snova.Bio si prisutan u onim noćima kad sam željela djeliti nježnost,kad sam trebala zagrljaj...Bio si moj san...

    Sad ne znam kako san djeliti sa stvarnošću?

Kako tvoje riječi ,tvoj šapat utišati u mom srcu?Ne ...ti ne pričaš glasno...Tvoj glas je tako umirujući ,tih i ugodan,al u meni kao da grmi svaka tvoja riječ.

Kako zaustaviti tvoje prste kad krenu kroz moju kosu?Kako ,kad se igraju kao što se vjetar  igra sa svakom raspuštenom vlasi...Podiže je sa ramena da bi mogao svoje poljupce ostaviti na mom vratu...

Kako pobječi od tvog pogleda ,kad ti u očima kriješ more i sve ono čega sam željna?Kako?Jednostavno...ne mogu...jer...

...poklonio si mi ljubav na tom mostu...

Volio si me jako,snažno ...I... sad si dio mene ...i sad sam i ja dio tebe...

San i stvarnost se isprepleću i postaju jedno.

...Ti si me zarobio na tom mostu,a ja...uživam u tom zarobljeništvu zagrljaja i savršeno složenih riječi...

...Ti si me zarobio tako što si mi pružio slobodu ...pružio si mi ljepotu onog osjećaja kad netko vjeruje u tebe.Ono kad ti netko bez straha preda sve što ima ,ne brinući hoće li se sve to putem izgubiti ili podjeliti sa nekim drugim...

...Hvala ti...Hvala ti što si me zarobio na tom mostu slobode,na mostu sagrađenom samo zbog nas...