onima, koji su moju dušu grizli
 kao morske nemani od bijele soli
 život, ta to je kao val lud
 laskave snove što nosi bilokud,
 da nije ljubavi, koja me od pučine tamne
 baci pod tvoje skute, a topline omame

 onima, koji su moju dušu grizli prema zapadu
 za koje vrijedi, da su poput ratara
 pa svatko može činiti od njih što ga volja,
 da Bog nije stavio znak na  njih,
 da ih se ljudi mimoiđu mirno,
 ali ih osudi na trajni život u tišini tiho

 onima, koji su grizli moju dušu na istoku,
 za koje vrijedi, da su kao Jude,
 koji su za mali novac učinili veliku grehotu,
 jao njima!
 bolje, da se nisu ni rodili
 život su vlastiti za sasvim mali konat iskali

 onima, koji su grizli moju dušu na jugu,
 za njih, kojima su vlasti stoljećima bile uz dlaku
 nema više blagodati niti spasa,
 nego je kao u vremena davna
 klanjaj se, kao da tvoja kibla stoji uspravna i sama

 onima, koji su grizli moju dušu na sjeveru,
 nema više slavna dočeka na pijesku pokraj mora
 uz bogat ručak od škampi i crna vina,
 nego je istina što je bila ljubljena,
 kraljica lica tamna od bijesa fina

 neka vam je halal, moja rana od briga,
 moja rana od zlokobnog vremena,
 krasta duboka, prosta kao piljarica stara,
 da nije ljubav bila od melema  blaga,
 ožiljak što srastao je od meda slatka

dr. Zlatan Gavrilović Kovač

pjesma iz moje zbirke poezije "Bijela golubica"

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic12.php

http://www.webstilus.net/content/view/28973/128/