5. Moje posvećenje:

 

AVATAR SRI SWAMI  VISHWANANDA
U HRVATSKOJ – Rijeka 12.12.2017

 

Moj doživljaj njegove ličnosti

i njegovog blagoslova

 

Kao dječak često sam čuvao ovce na širokim i dugim pašnjacima Slavonije. Ostajao bih sa svojim stadom sve do zalaska sunca i radovao se doživljaju zvjezdanog neba. Uvijek su me fascinirali svemir i zvjezdano nebo. Podizao bih glavu prema zvijezdama i dozivao Stvoritelja u kojeg sam duboko vjerovao i kojem sam želio služiti. Čeznuo sam doživjeti ga i jednom k Njemu doći. Vjera mog djetinjstva odvela me je na studij teologije.

Teologije kršćanskih crkava posve su zanemarile proučavanje ozbiljne duhovne znanosti. Institucionaliziranim crkvama je nepoznato veliko znanje, koje duhovni svijet objavljuje danas. Njima su nepoznati veliki duhovni učitelji, koji ne govore samo o velikim životnim idealima, nego također poznaju put do ostvarenja tih ideala. Stoga, unatoč studija teologije, osjećao sam se nezadovoljan sa stečenim istinama i tek kao početnik na putu daljnjeg traženja istine. Crkve vjeruju samo u Boga, koji se je objavljivao u dalekoj prošlosti. Oni vjeruju da je Bog  već davno rekao sve što je imao reći i On se danas nikome više ne objavljuje. Zaglavljene u kotačima preživjelih dogmi crkve su postale „ religije mrtvog Boga.“  Crkve ne poznaju i ne priznaju postojanje živog Boga, koji također i danas objavljuje genijalnu duhovnu znanost preko danas prisutnih glasnika, koji, svojim stupnjem prosvjetljenja i posvećenja i danas reprezentiraju  prisutnog živog Boga među nama.

U mojoj čežnji za istinom i Bgoiskustvom doveden sam do velikih duhovnih učitelja i duhovnih škola. Doznao sam za brojne, danas prisutne, Avatare, koji su inkarnacije samog Boga i koji svojim stupnjem posvećenja i prosvjetljenja reprezentiraju istinite božanske osobine. Upoznao sam Yoganadu, doživio velikog Sai Babu, upoznao Babaji-ja – živog Krista moderne Indije.

S velikom sam radošću doznao da  danas u Njemačkoj živi Avatar i veliki duhovni učitelj Sri Swami Vishwananda. Stotine, koji dolaze, u njegov  duhovni centar, vraćaju se s uvjerenjem i iskustvom da su upoznali bogoliko biće, koje svojim znanjem prosvjetljuje i sa snagom svoga blagoslova posvećuje ljude.

Doznao sam da ovaj Avatar dolazi u Hrvatsku – Split i Rijeku. Nabavio sam neke njegove knjige, promatram ga na mnogim fotografijama i intenzivno sam se pripremao za njegov dolazak. 

Kontaktirajući s njima preko mnogih fotografija bilo mi je ispočetka neobično, što se mnogo smije. Iako sam njegov osmjeh brzo doživio kao božanski poljubac i blagoslov, ali mi je bilo strano promatrati Boga, koji se mnogo smije. Nikada nisam vidio sliku Isusa, gdje se smije. No, sve će te predrasude biti rastopljene prilikom DARŠANA u Rijeci. Priznajem, da ovi kontakti s njim, preko knjiga i fotografija, još nisu zahvatili dubinu moje duše.

Došao je dan njegovog dolaska u Rijeku. Već rano sam stigao u veliku dvoranu i znatiželjno očekivao njegovu pojavu.  Evo ga ! Popeo se je na svoje prijestolje. Već u prvom pogledu  u meni se dogodilo nešto nevjerojatno. Odmah sam ustanovio, da nikada nisam vidio tako sadržajno i smireno lice. Promatrao sam mirnoću i zračenje njegovog bogolikog lica i u  dubini duše rekao: Ovo je Bog ! Da, ja sam u njemu već u tom trenutku prepoznao Boga !  Za mene je već odavno odlučno kakav dojam ostavlja netko kad šuti, a ne samo kad govori. Slijedio je njegov govor i njegovo darovito pjevanje. Ono, što se je događalo u mojoj duši neusporedivo je sa svim prethodnim  doživljajima pri susretu mnogih učitelja. Dočekao sam trenutak da se svrstam u red za prijem njegovog blagoslova i doživljaj Daršana. Sa sklopljenim rukama i otvorene duše stigao sam pred njegovo prijestolje. Stavio je svoju ruku na moju glavu. Gledali smo on moje, a ja njegove oči. Bio sam pobožan kao dijete. No, to je jedna druga dimenzija pobožnosti i smirenosti. Cijelim mojim bićem osjećao sam energiju njegova blagoslova  i duboko u svojoj duši šaptao sam: Ti si Boga! Ti si Bog ! Doživljaj Daršana stvarno je doživljaj božanske prisutnosti !

Otišao sam na svoje mjesto, gdje sam uronjen u tišinu, još naknadno proživljavao eho ovog duhovnog iskustva.

Pred sobom sam promatrao njegove brojne učenike na čijim se licima primjećuju tragovi majstorovog posvećenja i prosvjetljenja. Oko 700 prisutnih svrstalo se u red, da dođu do Avatara i podmetnu svoje biće njegovom blagoslovu. Na ekranu njihovih lica uočavam duboku smirenost, težnju njihovih duša i vjeru u snagu ovog blagoslova. Sve je ovo trajalo do kasno poslije  pola noći.

Stalno sam promatrao Vishwanandu, dubinu njegovog uma i širinu njegove duše iz koje zrači aroma njegove ljubavi. Iz dubine moje duše izronila je želja, da mi je je ponoviti ovaj život i živjeti ga sasvim drugačije, nego sam ga živio do sada.

Još uvijek me fasciniraju lica duge povorke, koja koračaju susretu s Avatarom s uvjerenjem, kao i ja, da će doživjeti kontakt s Bogom. Kako je duboka čovjekova težnja za Bogom ! Čovjekova duša naslućuje da je Bog njezino ishodište i da je povratak k Njemu čovjekova kozmička odrednica. Sada shvaćam misao Vishwanande kad  kaže: „ Čovjekova duša se ne zadovoljava s ničim što je manje od Boga.“

Kad sam se vratio kući nastavio sam čitati njegove knjige. Kao svoj duhovni udžbenik uzeo sam knjigu „Just love – Samo ljubav.“ Pročitano znanje, po njegovom savjetu, treba primijeniti sa meditacijom na kraju lekcije. To redovno obavljam i  dnevno osjećam proširenje svijesti i uspon u osobnom posvećenju. S ovom knjigom doživio sam nešto neobično: U odnosu prema svim novim duhovnim učiteljima uvijek sam imao problem shvatiti Isusovo upozorenje:  „ Ja sam Krist – sin Božji i nitko ne dolazi  Ocu osim preko mene !“ i nadalje Isusovo upozorenje: „ Ja sam put, istina i život !“

Svi kršćani shvaćaju ovo upozorenje kao opomenu, da je čovjekovo spasenje vezano samo za Isusa iz Nazareta, a sve druge učitelje treba odbaciti kao nezakonite. Ta je Isusova izjava uvijek bila prisutna i u mojoj svijesti. Razmišljajući o tome i držeći spomenutu knjigu od Vishwanande, okrenem jednu stranicu i naiđem upravo njegovo tumačenje o gore navedenim Isusovim izjavama. Shvatio sam da je moje mišljenje, kao i mišljenje svih crkvenih učitelja,  rezultat nerazumijevanja Isusovih izjava. Veliki i prosvijetljeni Vishwananda kaže:

„ Isusovu poruku ne smijemo shvaćati s vanjske pozicije. Ona ne zahtijeva biti vezan na povijesnog Isusa Krista, nego zahtijeva, da se Isus Krist treba roditi i uskrsnuti u nama samima. I samo preko toga Krista u nama mi se spašavamo o dolazimo k Ocu. I samo taj, u nama uskrsnuli,  Krist može biti naš put, istina i život.“ Vishwananda dalje poučava kako ćemo to Kristovo sjeme u nama razviti pjevanjem imena božjeg. Upozorava na psalam 113., gdje David kaže: „ Od izlaska do zalaska sunca slavit ću ime Gospodnje !“ I nadalje upućuje na apostola Pavla, koji kaže u svojoj poslanici: „ Tkogod nađe utočište u imenu Tvome, bit će spašen.“

Nakon 2000 godina istraživanja ove tekstove nisu razumjeli istraživači Biblije.

Često mi se događa, da slučajno otvorim upravo onu stranicu, u njegovim knjigama, gdje dobijem traženi odgovor na moje pitanje.

Nitko mi do sada nije s takvom jasnoćom protumačio pravo značenje pojma ljubavi. Od njega sam naučio, „ da ljubav nije odnos, nego stanje ličnosti i aroma duše“, da ljubav nisu osjećaji, nego želja, da drugi budu sretni. Ono, što je temelj Vishwanandove duhovne znanosti jest učenje, da „treba biti zaljubljen u Boga, na Njega stalno misliti i slaviti Ga pjevanjem Njegova imena. Onaj, tko je istinski zaljubljen u Boga ne zaljubljuje se i ne veže se ni na koga, jer je taj doživljaj ljubavi naš stvarni identitet. Vishwananda uči, da samo onaj, tko je shvatio, da je Bog sve, a sve drugo da je ništa, taj je na putu, da bude prosvijetljen i posvećen.

Od djetinjstva tražio sam istinu i volio duhovnu znanost, ali je još uvijek postojao  određeni interes i zanimanje za sportske rezultate, za društvene i političke informacije, za druženje i zajedničke gozbe, za kazalište i glazbene koncerte… Vishvananda mi je sve to oduzeo. Sve mi je to postalo beznačajno i neinteresantno. Ono, što sve prethodno navedeno nadoknađuje i nadilazi jest ljubav prema Bogu i pjevanje Njegovog imena.

Razmišljam i pitam se, da li sam morao doživjeti 83. godinu života samo zato, da susretnem Vishwanandu i primim njegov blagoslov , kako bi što uspješnije dokrajčio ovu inkarnaciju na zemlji. On mi odgovara, da ništa nije slučajno ! A na pitanje, zašto ga nisam prije upoznao, kad sam u Njemačkoj živio blizu njega, on mi odgovara, da još nisam bio spreman.

Neka moje svjedočanstvo bude pomoć onima, koji još uvijek traže i još nisu našli !Klanjam Ti se i zahvaljujem Ti  Vishwananda !

Brat  Mato  E-mail: mihicmato@gmail.com