…Dala sam ti sebe…

…I ne znam ima li više ičega u meni ,a da…ti  svojim postojanjem, nisi dodirnuo…

 

…Ponekad mi se čini da previše pričam, i da ti  nemam više  što za reći…pa…pomalo umorna od svega,mirno čekam odgovore  na sve ovo dosad izrečeno…

 

…Čekam, i da me odvedeš tamo gdje su jutra tiha i mirisna…tamo gdje se zorom mogu igrati prstima po tvojim leđima…

…Čekam da me odvedeš tamo gdje mi zrake Sunca ,što se provlače kroz odškrinuti prozor,bježe iz ruku,  da bi prve  dodirnule tvoje tijelo…

 

…Čekam da me odvedeš tamo gdje mogu…disati…

 

…Znaš li da sam po prvi put čula tišinu u sebi,onog kasnog ljeta,kad si me poljubio i kad sam nasmijana i umorna zaspala u tvom naručju…

 

…Zavoljela sam tu tišinu u sebi i ne bih htjela da se ikad više izgubi, po onim lutajućim hodnicima prošlosti…

…Potrebna mi je ta tišina…jer jedino u njoj mogu disati…

…Jedino u njoj nalazim sebe…