Malo prekosutra, najradije bi pobjegao od mene, glavom bez obzira, samo da ima gdje. Uhvaćen u zamku bračnog ograničenja, odgovornosti prividnog robovanja obitelji, bježi od mene u potragu za ljubavi maštajući erotske odnose s drugim ženama. Druge žene nije teško naći u nedostatku sveopće ljubavi, ali, da li tamo moj partner nalazi i ljubav? Pitat ću ga ovih dana. Zašto odgovornost za obitelj prebacuje na moja leđa, kao da sam ju samo ja stvarala? Bježala sam i ja u mašti mojoj ljubavi, iako nisam znala adresu na kojoj stanuje. Bezbroj puta željela sam da me neko nepoznat zagrli, utješi, da se stisnem uz nekog bez riječi i dodira, samo da budem tu i osjetim se voljenom, zaštićenom, prihvaćenom bez ikakvih uvjeta. Baš me zanima, kako će moj partner reagirati na ovu moju izjavu? Traženje ljubavi izvan bračne zajednice danas je na žalost,  postalo prešutno, prihvatljivo ponašanje obiju strana u braku. Kada je riječ o supružnicima, bilo da su stari ili mladi, ova  tema se izbjegava, osobito kada smo mi sami u pitanju. Ni malo ne izbjegavamo ovu temu, kada upiremo prstom u nekoga u susjedstvu, na radnom mjestu, prijateljskim i društvenim komunikacijama, ili Bože me sačuvaj od te napasti u religijskom razvratu, podsmjehujući se s užasom, posprdno novonastaloj preljubničkoj situaciji. Kao da se ona nas ne tiče i ne dotiče? Kao mi smo jaaako pošteni. Vidi ti njih što rade. Jadan njihov partner ili partnerica tako ponižen, a ne zna šta mu se iza leđa radi.

Životno iskustvo mi govori. Nema muškarca niti žene koji nisu iskusili prevratničku ljubav. Mnogi će sada reći: ja nisam nikada, ama baš nikada, prevarila svoga muža, a muževi; ja nisam nikad prevario svoju ženu. Ne vara se partner samo fizičkim kontaktom flertovanja. Vara se svaki put kad pogledamo neku osobu i pomislimo. Ova osoba me erotski privlači. Voljela bih je bolje upoznati. Njegovu ili njezinu energiju osjećam ljepotom u duši i nježnošću u srcu. 

To je presudni trenutak, kada se otvoreno treba razgovarati sa postojećim partnerom o uzajamnoj ljubavi. Ne činimo to iz razloga da ga ne povrijedimo, ili iz svog osobnog licemjerstva.

Kako potaknuti supružnike na iskrenost u komunikaciji, kada dođe do situacije mogućeg zaljubljivanja u drugu osobu? Odgovornost za obitelj nije nimalo laka ukoliko se ovom pitanju prilazi s onoliko ozbiljnosti koliko se od nas zahtijeva. Da bismo imali korektan i odgovoran odnos prema članovima obitelji moramo li se preispitati i potisnuti nalete potreba za zadovoljavanjem naših erotskih i seksualnih maštarija koje nas znaju toliko zavesti i izmamiti izvan obiteljskog domašaja da zaboravimo da obitelj postoji? Potiskivanje tih emocija vodi u ne realno stanje postojeće situacije i nekorektno udaljavanje od svog partnera.  U takvim među-odnosima poniženja su realnost s kojom se susrećemo. Iskren razgovor s partnerom bitno bi popravio novonastalu situaciju. Tu ne bi smjalo biti uvrijeđenosti ni od jednog partnera. Periodično to se svakome od nas događa. Da li se pitamo,  kako mi, takvi članovi, naša  i njihova obitelj mogu nositi teret stupova jedne društvene zajednice. Opravdano bi se trebali zapitati, može li društvo biti stabilno bez intelektualno i duhovno snažnog, kreativnog, odgovornog  i odanog pojedinca. Preljubničkim   činom ne može se zadovoljiti nedostatak sveopće ljubavi: obiteljske, partnerske, društvene, planetarne. U mom najbližem okruženju vlada kolektivna energija niske osviještenosti pojedinaca među kojima se i sama nalazim. Od ovog trenutka odgovorno mijenjam svoju osobnost po tom pitanju.  Koliko nas očekujemo promjenu na onom drugom iz našega okruženja, a pritom zaboravljamo da možemo očekivati šire promjene samo onda ako mijenjamo sebe i svoje krivo usvojene stavove, predodžbe o sebi, okolini, društvu, svijetu uopće.