“razumjeti” ono što “spoznajemo”
(dimenzije uma)

Danas su oblici komunikacija degradirani na najnižim nivoima nerazumijevanja ljudske prirode i  ljudskih vrijednosti. Svi se susreću s tim iskustvima u raznim situacijama, kod rasprava, razgovora i bilo kojim oblicima veza i interakcija. Često se događa da se netko suprotstavi, reagira u i o nekoj temi govoreći to je samo koncept. Pitanje je da li sam razumije smisao koncepta rečenog. Mnogi koncepti se iskazuju pa i uče kao činjenice, a ne obrnuto, i mnogo puta ovisi o nama hoćemo li asimilirati informacije kao činjenicu ili kao koncept.
Činjenica je utvrđena informacija. Možete ju ponoviti, ali ne i raščlaniti, ekstrapolirati/razložiti, primijeniti.
Koncept je utvrđena informacija koja se može ekstrapolirati (komparirati, raščlaniti, preslikati, bojati, modulirati itd) – to je i ‘činjenica’ koja se može primijeniti i na druge stvari. Dobro je pokušati izvesti koncepte iz svih činjenica koje možete, tako se širi dublji uvid i znanje, nekog smisla, kao i ne smisla.
Na primjer ‘Ljubav’ je primjer pojma, nema opipljive supstance, izražava se samo riječima i djelima. Ti se rezultati mogu vidjeti i kvantificirati, ali sam koncept ne može se mjeriti u bilo kojoj količini ili obujmu.
Pojmovi su rezultat djelovanja uma. To nije neovisna, objektivna “stvar” koja postoji u svemiru koju ljudi “koriste”. Nije kao da možete ukrasti činjenice, a koncepti to ne zahtijevaju. Mada i koncepti također mogu zahtijevati dobar dio preinake, samo da se mogu primijeniti na druge stvari nakon što ih naučite. Na primjer, matematičke tablice koje smo naučili u vrtiću i od tada ih primjenjujemo na koncepte osnovnih matematičkih operacija kao što su zbrajanje, množenje. Ako ne primjenjujete svoje koncepte, vaše znanje nije ništa bolje od pohranjene informacije u hibernaciji.
Bitno je shvatiti razliku između činjenice i koncept pojma. Svaki pojedinac je središte kreacije, junak drame, dok figurira u tuđim dramama. Svako je jedinstven, ima različite i slične čvorove asocijacija koje čine strukturu psihe. Imamo mentalno grupiranje sličnih stvari, događaja i ljudi koje se koristi za pamćenje i razumijevanje što stvari jesu, što znače i kojim kategorijama ili skupinama pripadaju. Na primjer, ako vam kažem, “mislite na automobil,” koncept, “auto” će pobuditi neke ideje u vašoj glavi o tome što je automobil i koje  karakteristike sadrži, ima li vaš koncept automobila crne gume, dvoja vrata, četvora vrata, je li crven, bijel, crn.
Prije svega, načelo (gledište, pravilo) je koncept, to je vrsta koncepta. Jedan od načina da “vizualiziramo” koncept je da prvo provjerimo možemo li se složiti oko neke radne definicije.
Koncept je opći pojam ‘toga’, ‘nečega’ što god ‘to’ bilo. Stoga se čini da izraz označava objektivni, subjektivni duo, međuigru između naših unutarnjih misaonih procesa i prezentacija u vanjskom okolnom svijetu. Ako možemo “vidjeti odozgo” kada sunce i/ili mjesečeva svjetlost pogode more, blještavilo po cijeloj površini vode vidljivo je. “Cjelokupni pogled,” “en masse”, “survol” (pogled iz ptičje perspektive), i tako dalje, bi bio “objektivan”. Dok oni koji su na nižoj razini, svjetlo će izgledati kao da je usmjereno izravno na njih, subjektivno točka gledišta. Kada dođemo do ovih dubina razmišljanja, mogli bismo shvatiti da je “ujedinjena vizija” kao “vidjeti dvostruko”. Na primjer, ‘fizika/psihologija,’ ‘čestica/antičestica, ‘sveto/nesveto,’ materija/antimaterija, lijevo/desno, i tako dalje su sve ‘komplementarne suprotne vrtnje istog apstrakta. Što je poanta, sažetak je praktički “nevidljiv” iz previše razloga tako da moramo steći barem neko grubo metafizičko shvaćanje.
Koncept je ideja o nečemu. Dok je vrijednost korištenja riječi “koncept” da pokaže da razmišljate o nečemu posebnom što vjerojatno možete imenovati. Koncept također obično predstavlja početnu definiciju ili poseban opis nečega. Budući da se “definicije” koriste za vladanje ili kontrolu prepoznavanja, načela, često se ističu definicije koje su najvažnije za obavljanje nečega ili razumijevanje nečega.
Načelo obično predstavlja poseban odnos ili pravilo za koje se zahtijeva ili očekuje da bude na snazi, s potencijalom kontrole..
Budući da i koncepti i principi mogu uključivati ​​definicije, korisno je vidjeti razliku u tome koliko su definicije važne kada se koristi koncept umjesto princip. Upotrijebite načelo kako biste naglasili zašto se nešto treba koristiti na određeni način ili vrednovati na određeni način.

“Znati”, zahtijeva određeni spoj za “razumijevanje”. Razumjeti je ‘filtrirati’. A taj filter je kohezija nekih čvorova asocijacija, “složena” struktura koja daje neki nesvjesni/svjesni koncept tako da možemo “razumjeti” ono što “spoznajemo”. Način na koji se aktiviraju naše živčane stanice omogućuje nam da “neizravno” formiramo neku “Ideju” (sliku, skalu) ili ‘to’, što god ‘to’ bilo.
Koncept je nešto poput nišana koji ima više leća. Svaka leća je filter. Ti “filtri” mogu biti, na primjer, ako netko želi brojati i “znati koliko”, može koristiti znak, netko drugi može koristiti svoje prste, netko rimske brojeve, netko simbole, a neki ljudi mogu samo gledati i kimnuti glavom.

Dobar primjer je “koncept ‘Boga'”. Ako zamislimo riječ, naslov ili referencu pod “Vrhovno Biće” tada barem pokušavamo imati moćan koncept “Jednog Boga”. Ali ako definiramo “Boga”, kao “vrhovno biće”, naš “koncept”, opći je pojam da postoji “više od jednog ‘Boga’. Postoji li ili ne (ono na što se ukazuje) odvojeno je pitanje od onoga što ili kako mislimo o ‘Bogu’ jer ‘Bog’ pod kojim god je imenom, poput cvijeta koji se zove ruža i dalje bi bio isti cvijet, drugo ime, bez obzira na svaki pojedinačni “pojam Boga” (osim ako je svačiji pojam “Boga” isti”). Ne možemo zaključiti da se naš “koncept Boga” (predodžbe o ‘Bogu’) može promijeniti, dok se s Jednim Vrhovnim Bičem to nikada ne mijenja. To se može primijeniti na mnoge stvari, uključujući i sam život. Vjerovati u nešto je iluzija, obmana, trajna zamjena za stvarnu Stvarnost.
Općenito, koristite koncept da biste razlikovali na što bi netko trebao obratiti fokus, pažnja, pozornost. U svim metodama, koncept je zamršeno isprepleten s “razumijevanjem” koje nam pružaju naši čvorovi asocijacija o “tome”, što god “to” bilo, jer čovjek vidi i čuje više detalja, više nijansi.  Nečije percepcije postaju dublje, a razumijevanje stvarnosti postaje složenije.

I razine svijesti su koncepti, baš kao što su tipovi osobnosti koncepti. Ljudi znaju u nekom pomaku, oznaci, ideji do kojih  dolaze dodijeliti razine, ali pomak ne dolazi u razinama, promjena se ne događa u razinama.  Svjesnost se ne povećava u razinama. Povećava se svijest, tada čovjek više vidi, više opaža, postaje svjestan više. Kako netko više vidi, opaža više, postaje svjestan više, mijenja se njegova percepcija života, mijenja se odnos prema stvarnosti, širi se i mijenja osjećaj sebe. Čovjek, u biti, postaje nešto drugo, nešto drugo od sebe, od ega, uma, osobe. A širenjem svijesti, postaje sve više, i više, i više svjesniji postaje svijest.
Morate paziti da shvatite u kontekstu, a ne pretjerano doslovno. Zato mudraci kažu “Vjerujte li da ste u ropstvu, u ropstvu ste, vjerujte da ste slobodni i slobodni ste”. Ništa ne osvane jednostavno kao “uzrok i posljedica” od razmišljanja. Koncepti su uvijek relevantni kada ste u zabludi sebe, održavate ‘ja’ sam u pravu. Ali kada su vam koncepti koje vam je dao dobar učitelj uklonili koncepte koji su vas zavaravali, tada biva očito da vam nikakvi koncepti više nisu potrebni. Kao što je mudrac Ramana rekao (vrlo slobodno parafrazirajući), pojmove treba koristiti kao trnje da bi se uklonio trn (lažni koncept), koji trenutno (iluzorno) uzrokuje patnju.
Iluzija (ego/um) bavi se konceptima i mislima. Pa i kad se pojavi i nametne pojam ‘prosvjetljenje’, pitanje je kome se pojavilo? Ne odgovarajte riječima, konceptima ili umom. Samo gledajte u izravno iskustvo. To znači da ta riječ gubi svoju važnost za vas. To znači da razumijete da je to samo koncept. To znači da vam ne treba nikakav certifikat od nekoga da vam kaže: “Hej, bravo, sada si prosvijetljen”.  Nemate potrebe nikome ništa dokazivati ​​kako bi oni potvrdili i odobrili vaše takozvano prosvjetljenje. Ako vam je to potrebno, možete biti sigurni da niste u izravnom iskustvu svog Sebstva (vjerojatno ste na velikom ego tripu). Jer kada ste (u izravnom iskustvu), pojmovi su nevažni. Riječi su nebitne. Opisi su nebitni.  I što je najvažnije, recepti (kako doći ovdje ili tamo) su nevažni. Koncepti jednostavno nisu potrebni. Vaše duhovne knjige nek skupljaju prašinu na polici ili postanu korisne kao čepovi za vrata. 
Učenje nije potrebno, jer nema tragača.
Koga briga.

girija.info