Pokušavajući shvatiti misteriju života, čovjek je slijedio mnoge i uistinu raznovrsne puteve. To su bili putevi znanstvenika i mistika, putevi vjernika, putevi filozofa, pjesnika, klaunova, šamana, put svetog Franje, svetog Augustina.

Prirodne znaosti ne ovise o mistici, mistika ne ovisi o od spoznaja u prirodnim znanostima, ali čovječanstvo se ne smije i ne može ni jedne od njih odreći.

Slijedeći te različite puteve svaki je čovjek je razvijao svoj svjetonazor.

U svakidašnjem životu je svaki od tih svjetonazora važan i vrijedan pažnje, svi oni su doista pažnje vrijedni.

Mehanistički svjetonazor je važan za razvoj znanosti i tehnologije, a svi ostali su važni za uravnotežen, sretan i pun duhovni život.

Pokušat ću usporediti  moderne fizičare sa misticima kao što je to Fritjof Capra učinio u svojoj knjizi "Tao fizike".

Sličnosti u svakom slučaju postoje jer su metode znanstvenika i mistika potpuno empirijske.

Fizičari dostižu znanje pokusima, mistici meditativnim proniknućem u sebe samoga. I jedno i drugo jest promatranje i na oba se područja "promatranja" prihvaćaju kao jedini izvor saznanja i konačne spoznaje.

Mistik ulazi u svoju dušu, on gleda u sebe i istražuje svoju svijest na njenim raznim razinama, što, iako mnogi sljedbenici velikih mistika ne priznaju, uključuje i tijelo. Tijelo je ipak fizički izraz čovjekove duše. Tijelo zrcali ono duhovo u čovjeku.  

Kod fizčara je proces obrnut. Fizičar svoje traganje za suštinskom prirodom stvari otpočinje  proučavanjem materijalnog svijeta. Preko tog "materijalnog" on postaje svjestan bitnoga jedinstva materijalnog i duševnog, svijestan svih stvari i događaja. Štoviše, on spoznaje kako i on sam sa svojom svijesnosti čini sastavni dio tog jedinstva.

Tako i mistik i fizičar dolaze do istog zaključka; jedan polazeći od unutrašnjeg, a drugi od vanjskoga svijeta.

Capra je pronašao i drugu sličnost među njima, a to je da se njihova promatranja odvijaju u područjima nedostupnim običnim osjetilima. To su područja atomarnog i subatomskog svijeta u suvremenoj fizici, a u misticizmu neuobičajena stanja svijesti u kojima se izrasta iznad jednostavnog  osjetilnog svijeta.

Mistici govore o doživljaju viših dimenzija, a u svijetu suvremene fizike, u svijetu u kojem su stvoreni četverodimenzionalni  "prostornovremenski" oblici, multidimenzionalna iskustva koja isto tako nadilaze osjetilni svijet, nam objašnjavaju da ih je gotovo nemoguće izraziti svakodnevnim , takozvanim običnim jezikom.

Iako su ova dva pristupa potpuno različita, ona su ipak i komplementarna.

Oba pristupa su nužna jer, dopunjujući se uzajamno, oni nas vode ka potpunijem razumjevanju nas samih i svijeta u kojem živimo.

F. Capra sam kaže da znanost ne treba mistiku, a da mistika ne treba znanost; no čovjek treba i jedno i drugo. 

Nažalost se to u našem društvu nije postiglo, mi smo ili previše racionalni ili previše duhovni. Za ono racionalno u nama su tipičan primjer sami znanstvenici. Iako njihove teorije vode svjetonazoru koji sliči mističnome, iznenađuje koliko to malo utječe na razmišljanje i spoznaju većine znanstvenika.

U misticizmu mnogi odbijaju novonastajuće znanje, a znanje se ne može odvojiti od određenoga načina života koji u konačnici i jeste potvrda i oživotvorenje toga znanja. Steći mističko znanje znači podvrgnuti se preobrazbi; moglo bi se čak reći da to znanje jest preobrazba.

To je vjerovatno i razlog da znanje,proizašlo iz razvoja znanosti, često ostaje apstraktno i teorijsko.

Homo tehnikus u svom uvjerenju ne želi shvatiti i prihvatiti filozofske, kulturne i duhovne implikacije znanstvenih teorija, oni podržavaju društvo koje se još uvijek zasniva na mehanističkome, razdrobljenom pogledu na svijet.

Portal Magicus je pravo mjesto na kojem se možemo potruditi stvoriti stanje dinamičke ravnoteže između znanstvenosti i mistik. Razmislite dragi moji MAGICUSI, mi mogli biti inicijatori jedne posve drugačije društvene i ekonomske strukture, inicijatori  jedne kulturne revolucije u pravome smislu riječi.

Opstanak cijele ljudske civilizacije možda ovisiti o tome hoćemo li znati sjediniti znanost i duhovnost, znanost i mistiku. Jedan dio nas se treba potruditi da usvojimo neka od yin shvaćanja istočnjačkoga misticizma, da iskusimo cjelovitost prirode i umjeće življenja s njom u harmoniji.

Čitajući "Tao fizike" spoznala sam važnost tog sjedinjenja, i konačno razumjela izjavu jednog od otaca kvantne fizike Wernera Heisenberga.

"Najplodnija dostignuća razvoja znanosti su postignuta tek onda kada su se susrela i sjedinila dva različita oblika razmišljanja. Ti različiti oblici razmišljanja mogu imati svoje korijene u koljevkama različitih kultura, čak u različitim epohama, u različitim religijskim tradicijama. Kada se one uistinu sjedine onda dolazi do izmejničnog djelovanja iz kojeg proizlazi uvijek razvoj nove spoznaje."