Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
676
OD 14.01.2018.PUTA
misli nakon b....
Sav sam u bijelome u sobi je sjena, iza mene smrt leptira. To je svjetiljka što se ugasi pri laganom dašku vjetra. To nije bijeli miš što sreću dijeli! Topla tišina,prašina,zaboravljeni snovi,u miri uspomena,bačeno raspelo. Kao putu u nebo kroz pukotine života svoga vidim paukovu mrežu, I poruku sunca, Krajičkom oka hvatam Kao nestvarno vrijemo izvan mojih osjetila. Biram riječi teško ko stari porculan A svako zlo dodirnulo me Jezikom smrti trenutka Pa mi ljudi u bijelome kažu Ti si leptir u zraku Poslije oblaka sunce U tišini poslije vjetra Bio si ratnik sa puškom u ruci Na dnu ponora zaoranog U pogledu što gori Vatrom iskričavosti ognjišta Misao se začne,koja možda više ne postoji Jer ti si ratnik, crvotočinom izjedeno stablo u mrtvome svijetu bez vode i noći crnih latica rasutih po vodi bez traga mirisa i plamena kao život onaj što sam pružao za mrvu hrvatske slobode
bglavac
irida
