Još nitko nikad
Misao slobodnu
Kopljem laži
Uspio ubiti nije
A pokušali
Silnici su mnogi.

Ovaj stih mi je davno poklonio Miško moj najstariji virtualni prijatelj.

Vajran sudjeluje u mojim razmišljanjima na sebi svojstven način

 

misao leti...
kao jesenji list
vrtloži zrakom.
traži, sluša razmišlja...
i kao list požutjeli
list vrućih boja
lagano lebdi u umu,
udobnom počivalištu
u kojem odmaraju snovi...

hvala Vajran,

mišlju misliti drugu misao je proces koji nazivamo razmišljanje i to je energija koja se najvjerojatnije jedina širi brzinom većom od brzine svijetlosti i puni univerzum našom osobnosti.

Da li smo uistinu svjesni da živimo u vremenu reformi i brzih promjena paradigmi, da živimo u kaotičnom vremenu punom ideja koje se neprestano sukobljavaju, isprepliću, ali i nadopunjuju?

Toga, naizgled, kaosa se ne treba bojati. On je kreativan. Do kraja definirani procesi, procesi određeni čvrstim zakonima koji se moraju izvršavati bez pogovora ulijevaju sigurnost, ali to je sigurnost žabokrečine, netalasanja u ustajaloj močvari svakodnevice koju smo nekada davno nazivali, danas zaboravljenom filozofijom palanke.

 

"Ugodno je boraviti u zaštićenom prostoru palanke, slatke male palančice, pored vatrice u kaminu, dok oluje bijesne napolju, izvan našeg skamenjenog svijeta. Vani haraju vuci, zmije i hajduci, ali to nas uopće ne zanima. Vatrica pucketa, toplo je. Oko nas je drvena ograda. Mi smo u svijetu u kojemu svatko zna svoje mjesto, i koji se srećom neće mijenjati godinama. To je naša civilizacija."

 

Takav se život ne osjećaja, on se guši u racionalnosti siromašnog uma i u tijelu okovanom emocionalnom streilnosti.

Priroda misli na sebi svojstven način, ona je kreativna, njeni osnovni zakoni izrastaju iz multidimenzionalnosti mikro i makro svijeta. Univerzum se širi nekom još nedodvoljno objašnjenom energijom, a u kvantnom svijetu znanost otkriva uvijek nove dimenzije koje svojim postojanjem kreiraju i naše svijesno postojanje u ovom svijetu.

 

Cvjetanje tisuća ideja, stvara privid kaotičnosti, pakao u našoj svijesti, ali lepršava kretivna misao, u čijim se temeljima kriju osjećaji autonomije i otvorenosti, će znati stvoriti nove, prave vrijednosti i upravo ona će utrti put nekim drugim oblicima stvaralačke energije.

Čovjek je razumno biće i on ne može dugoročno i ciljano samo razumno djelovati. Razumnost, proizašla iz gluhoće osjetila kojim je čovjek, bez sumnje također obdaren, je samo privremeno skretanje s pravoga, ustvari jedinog puta, kojim je hominid kročio da bi postao čovjek.

Misao je materijalizirani osjećaj. Misliti, pored ostalog, znači i svjesno osjećati svoje postojanje u tijelu, doista osjetiti tijelo u svim njegovim stanjima, a onda univerzumom uma dalje misliti i osjećati sebe kao cijelinu i kao djelići univerzuma.

Umijeće razmišljanja, je jedno od naših osnovnih svojstava koja bi trebali razvijati, a onda i njegovati u sebi.

 

 

Spoznavati univerzumom misaono- osjetilno, osjećajnog u sebi, osjetiti svoju dušu, je proces stalnog učenja, put ka ostvarivanju demokracije uma, njegovo oslobađanje iz okova neznanja i stvaranje okvira za kreativnnost, naše umijeće u sudjelovanju u toj velikoj gala predstavi života, premijeri bez mogućnosti reprize, premijeri u kojoj igramo glavnu ulogu, ulogu iz koje izrasta, pupa i rascvijetava se za nas najljepši i najmirisniji cvijet, nađa osobnost.