Mira I Stipe!

Ja nisam nesto mnogo razgovarao sa njima o kurentnoj politici jer oni u neku ruku nisu niti poznavali tocno problem ali su osjecali da je doba drugacije I mislim da su oni nesto ocekivali od svih nas a I ja sam to tako shvacao tako da sam ,sa Mirom posebno, radio po komandi a oni su te moje napise citali kao sto su citali I sve nas pa su I ucili od nas jer im mnogo toga nije bilo jasno. Ja sam usao u takozvanu Bijelu Knjigu ali je ta stvar bila mnogo ozbiljnija od jednog dokumenta CK koji je digao toliku prasinu kao “najsramniji dokument nase partije”. Stipi Suvaru nisu zbog toga digli spomenik kako je to Mira zamisljala a niti su stvari dosle k sebi na nacin “sve ce se to rijesiti” nego se desilo da je on nekako iznenada umro nakon mucna I teska dugogodisnjeg rada kao novi lider Socijalisticke Partije Hrvatske, a stvari su se na Balkanu rijesile na najkrvaviji nacin kako je to I inace slucaj kod nas. Isto tako on vise nije bio predavacem sociologije jugoslavenskog drustva nego novog kolegija naime sociologije hrvatskog drustva, I isto tako je sada govorio: “Nije vazno da li Hrvatska nego kakva Hrvatska” kao sto je godinama ranije govorio “Nije vazno da li Jugoslavija nego kakva Jugoslavija.” Jer I za mnoge sve to bijase zapravo lamentiranje I puko politiziranje I sticanje I zadobijanje javnosti docim je nama sve bila teska zbilja sa kojom sam se ja trebao nekako nositi. Ja sam mu zamjerio da on mene nije javno branio u doba mojih cistki nego je samo mudro sutio, a onda cak I napao jer da on sa tezom o frakciji nema nikakve veze, pa ja tako budem razrjesen duznosti na najgori nacin. Medutim je kasnije u javnosti tu tezu o frakciji htio Stipe prisvojiti za sebe jer da je I on bio za demokratizaciju tih odnosa . Oni tesko prodose promjenu rezima I svi se smijahu kada Mira dode na burzu rada a kasnije njihovo dijete bude tuceno od svojih vrsnjaka u skoli kao “komunjera” pa on plakase I svaki dan stade povracati od stresa I bola uostalom kao I moj Ezra koji nista lakse ne prode u toj novoj Hrvatskoj I hrvatskoj zbilji tako da smo mu nos namjestali nanovo ovdje u Adelaideu, a bijase tucen ne od dijece, mada I od njih, nego i od odraslih ljudi samo zahvaljujuci svom imenu. Ali Ezra se jako dobro nosio sa problemima mozda zahvaljujuci I meni I nasoj neizmjernoj ljubavi jer je I on tukao druge kako ga ja naucih a kada dodosmo u Adelaide ja mu ispricam pricu o velikome Alkibijadu : pitali jednom Alkibijada, velikog atenskog generala I prijatelja Sokratovog, jos dok je bio dijete: “Sto se grizes kao djevojcica?” a on im odgovori: “Ja se ne grizem kao djevojcica nego kao lav!” Ezra se samo nasmije jer se sjeti kako sam ga ucio da se grize pa tu vjestinu on I primjeni tamo u Hrvatskoj a u Adelaideu se primi knjige I rada kako sam ga i svjetovao jer, naime, ono sto propustimo u mladosti necemo nadomjestiti u starosti. Za Tudmanove vladavine on mu je predlozio mjesto ambasadora u Rusiji ali Suvar od toga odustane jer mu je vise godila pozicija proganjanog, skrhanog I ugnjetenog teoreticara komunistickog pokreta kojem mozda vrijeme pokaze bolje lice. A sto je najvaznije novo doba koje je nadolazilo doista je i pokazalo prema Suvarima bolje lice a tako je i pravo.

　Dr. Zlatan Gavrilovic Kovac