Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
647
OD 14.01.2018.PUTA
Miloj zemlji
Kao da je nebo sivu kišu prosulo, na cesti gdje se nebo spaja s putem beskrajnim, pod mjesečinom od zlata. Osuđena na putovanje u društvu tišine, samo zgrada priča o zastarjelom gradu. Sve se čini bezlično, kao da bijeda korača snažno, niti glasa iz daljine, ni kraja tišine. O ljepa, o draga, o mila zemljo, samo pustoš ostaje. Pospremaš u san i zadnje zalaske sunca, mračno li je lice što ugledaš. Vjetar više ne pleše s bojama tvoje duše. Daleko.si otklizila u dolinu srama, povratak ne brojimo tako skoro. Za tobom ostaju pokisle ceste što od jada pustismo, već odavno tebi je kraj. Toliku ljepotu mila uništo čovjek zli kojem duša spava u džepu ponosa. Sad ostaje ti crno lice poput propalice
bglavac
irida
edin.kecanovic
