Labirint ljubavi nije drugo nego naš život. To je labirint kojim hodamo, u kom se prisjećamo onog što smo zaboravili. Ništa nije naše. Hodajući kroz labirint ljubavi sakupljamo sve već viđeno i znano.

Ljubav je pokrov spoznaje, zato je dug put kroz labirint ljubavi. Koliko se predajemo mašti na tom putu?

To je individualno. Tko nije skloni maštanju već logici, ne zna da gubi nešto prekrasno, dragocjeno. Mašta budi kreativnost i pozitivu. Ipak sa njom treba biti oprezan kako nas ne bi odvela u negativne vode i učinila nas nesretnima.
Opet, mašta je jedan od načina da se oslobodimo tuge ako se je uvukla u naše misli.

SSvatko voli maštati o lijepim stvarima. Važno je to realizirati da ne ostane samo puko maštanje. Uglavnom smo skloni logici,ali mašta je važnija od logike. Bez mašte i logika nije cjelovita. Uz maštu logika je dosljedna logici. Zato ne
sputavajmo tu Čarobnicu maštu. Kad hodamo
kroz labirint ljubavi bilo bi poželjno uzeti maštu ispod ruke i voditi ju sa sobom.