Da…ja sam znala tko si ti…a ipak sam dozvolila da zavladaš mojim mislima…

I sad su mi svi dani obojani tobom..tvojim osmjehom…tvojim riječima…

Ne mogu odvojiti trenutak u kojem nisi ti…

A kako i ne bi …kad si me osvojio još sa prvim koracima koje sam napravila s tobom…

Kako …kad si me od prvog dana ljubio nježno i nesebično…

Kad si me uveo u svijet ljubavi…i  u moje , do tad neostvarene snove…

Zavoljela sam te …vjeruj mi …i više nego što misliš…

Više nego što sam smjela…

Ispričala sam ti sebe…u mojim pjesmama…

Ispričala sam ti sve…

I  znam… da sam ponekad  možda i pretjerala sa svim ovim ispisanim stranicama,al…

...moram…

Moram …prsti su mi nemirni ..jer …nema te baš uvijek pored mene da ti sve kažem…

A …ja se gušim  u svojim izgužvanim osjećanjima…

Izgužvanim ,od ove količine …a premalo je mjesta da ih posložim lijepo…

Pa se gomilaju..gužvaju….i malo po malo cure iz mene …malo pomalo zatrpavaju stranice ovog portala…

Kad bi samo znao koliko  u meni ima pitanja …za tebe…a još ih  više znaj ,ima   za mene samu…

Odgovori…kažu ..doći će sami…

I ja vjerujem u to…

A do tada …pustit ću da me voliš ...na ovaj način ..kao i dosad..

Pustit ću da me ljubiš…onako nesebično….kao što si me ljubio i  dosad…

I neću postavljati  ni tebi ..ni sebi.. ni jedno pitanje…

Čekat ću odgovore…i …ispisivati svoje osjećaje kad  ovako procure,…kad procure …iz ladice smještene u mojim grudima…