nije mi žao što nisam ostvario sve ono što sam želio

žao mi što sam dopustio da mi sruše ono  što jesam

i što su drugi dopustili meni

pa sam rušeći mislio da gradim

 a gradeći da rušim,

moja su krila i to je istina

al moje nisu visine i nebo i zvijezde

 

disao sam tuđi zrak

od usta drugog odbijao,sebe gojio

i meni su činili isto

zub za zub

sve mogu shvatiti,al samo pred Jednim kleknuti

ako živim u trenutku,što je sa mojom savjesti

ako je nema,nema ni iskre Boga u meni

ni kantara ni mjere..oprosta ni blaženog kajanja..ni spasa

 

pokušavam biti zadnji 

mene se najmanje pita

kada srce voli tada voli

kada umu se igra..on se igra dok ne oplače

kada duša tišine se zaželi..nema je..pa se vrati

mene se najmanje pita…