MEKA I MEDINA IVANA SUPEKA!
Ja sam o bra
ći Supek već na nekoliko mjesta naveo neke činjenice kao što sam ih I osobno poznavao pa čak zahvaljujući mladoj Silvi Supek bio I obiteljski prijatelj. Kada bih dolazio k njima u njihovu obiteljsku kuću a to bijaše negdje u blizini Vlačke ulice u Zagrebu čini mi se onda je svakiputa bilo uočljivo da se nova hrvatska vlast posebno brine za njene najveće intelektualce I najveće sinove pa iz te silne brige cijela porodica dobije obezbeđenje. Silva je znala u ta ratna vremena ponavljati riječi svoga oca kako ona sigurno ne bi potpisala sve ono što se događa na hrvatskoj strani ali da ona, dakako, kao kći jednog takvog velikog hrvatskog sina svoj doprinos ratnim naporima Hrvata može osigurati time da hrvatskim vojnicima na frontu plete šalove I rukavice. Njen je otac 1974 godine objavio knjigu pod naslovom Teorija spoznaje u kojoj daje pregled i svoje mišljenje o nekim centralnim pitanjima vezanim za suvremenu filozofiju, kao na primjer odnos metafizike I logike u Tractatusu Wittgensteina, do problema dobrote I drugih etičkih pojmova u suvremenoj prirodnoj znanosti. Interesantno je navesti da je spomenuta knjiga prva knjiga koja je štampana u tek otvorenoj biblioteci Enciclopediae modernae kojoj je baš Ivan Supek bio na čelu, da je jedan od dvojice urednika Jasmina Lelas koja je inače žena njegovog asistenta Srđana Lelasa a da je pak grafičku opremu spomenute knjige sačinila već navedena Silva Supek koja mu je kći. Pa se tako čini da su cijeli časopis, kao I cijela biblioteka kao I knjiga bili ništa drugo do obiteljsko okupljalište koje je bilo svesrdno financirano sredstvima iz Buđeta države kao što I čitav Prirodoslovno matematički fakultet u Zagrebu u slučaju brata Ivana kao I Filozofski fakultet u slučaju brata Rudija nisu bili ništa drugo do privatne institucije obitelji Supek. Taj je Ivan Supek ,dakle, u svojoj knjizi Teorija spoznaje dotakao I neka jako važna pitanja koja su u svezi sa graničnim pitanjima filozofije a jedno poglavlje, poglavlje 6 imenom Etika I povijest tematizira neke etičkopovijesne nesuglasice I kontroverzije koje podjednako pogađaju I filozofiju I prirodnu znanost. Ja naravno ne bih sada htio dati neku generalnu ocjenu toga rada s obzirom da je došlo vrijeme da oni upućeniji I kompetentniji donose sudove I kritička stajalista o stanju filozofije I znanosti u Hrvata ali naravno ja mogu u okviru profesije kojom se bavim dati neke natuknice u pogledu baš tog 6 poglavlja koje mi se čini ujedno I najznačajnijim prilogom diskusiji. Usput samo da dodam njegova kći Silva posebno je emotivno vezana baš za ovu knjigu svoga oca s obzirom da je nju u to vrijeme uspavljivao zvuk njegove pisaće mašine baš dok je pripremao njene manuskripte kasno u noć. Isto tako ja bih uputio na stranicu 237 a to je točno na prvoj stranici istoga poglavlja spomenute knjige u kojoj se vjerojatno ,koliko ja to poznajem, prvi puta sa naročitim akcentom spominje riječ "bespuća" u Hrvata tako da se čini da je I sam Tuđman bio nadahnut ovim poglavljem kao I čitavom knjigom pa onda I čitavim opusom Ivan Supeka za kojeg svakako možemo reći da je imao neograničeni uticaj na prosvijećene ljude Hrvatske kao I najšire narodne slojeve Hrvata kao osobni prijatelj Heisenberga I kao jedan od naših najvećih živih fizičara I prirodoslovaca. Toj je slici pridonosila I činjenica da je Ivan bio jedan od Predsjednika JAZU I to u kobnom vremenu hrvatskog proljeća kao I jedan od rukovodećih ljudi Interuniverzitetskoga Centra u Dubrovniku koji I jeste na neki način obavljao poslove Akademije I to naročito nakon velikih diskusija o mjestu I ulozi Rudzera Boskovića u sklopu ukupnosti Hrvatske I Europske filozofije. Tim su diskusijama, kao što je poznato, dali svoj pečat posebno Bohr I Heisenberg. Dunque na stranici 240 koja se nalazi samo nekoliko listova dalje od spomenutih "bespuća" Ivan Supek razmatra teoriju spoznaje s obzirom na Humeove premise o činjeničnim iskazima. U tom kontekstu Ivan napominje da njemu I nije potrebno graditi most od znanosti ka etici jer je od početka shvatio znanstveno istraživanje kao ljudski pothvat u svijetu sa svim onim nedoumicama, imperativima I odlukama koji I inače proniču svaki ljudski čin. A onda je iz ovoga uvida zapisao: " Platonizam I intuicionizam su smatrali da je dobro isto onako objektivno kao I univerzalni predikati crveno ili teško. Ovakva dva iskaza "Hodočašće u Meku je dugo" I "Hodočašće u Meku je dobro" imaju prividno istu logičku formu I to bi moglo navesti da se dobro shvati objektivnom osobinom hodočašća kao što je I dužina puta u Meku. To podudaranje ipak otpada kad razmatramo druge iskaze u kojima riječi dobro ili loše I pravo ili krivo istazuju naš stav, npr: "Zašto si mu vratio dug?" "Jer to držim za pravo." Da se tu radi o osobnom stavu vidi se odmah ako se usporede dva takva iskaza: "To je putovanje dugotrajno no ti to (ne) treba da obaviš". "To je putovanje dobro, no ti to (ne) treba da obaviš." Prva je rečenica u pozitivnom I negativnom nastavku smislena no druga je u oba slučaja nezgodna. Ne mogu reći " To je dobro no ti to ne treba da učiniš" a isto je tako suvišno reći "To je dobro no ti to treba da učiniš". Dobro Ili zlo implicira da se nešto treba ili ne treba da učini. Prema tome je u riječima dobro ili zlo, kao pravo ili krivo u moralnom smislu već sadržan savjet ili zapovjed. Ako Petru kažem da je dobro da vrati dug tada jamačno mislim da treba da vrati dug." (str. 240, 241) Usput samo da kažem ovaj način upotrebe riječi "treba da vrati dug" na primjer umjesto primjerenije hrvatskom jeziku "treba vratiti dug" što je fundamentalna razlika istočne od zapadne varijante odnosno Hrvatskog od Srpskog jezika pokazuje čitavi zbrku kod Ivana Supeka. Jer riječ "jamačno" koja je hrvatskoga porijekla I koju je u široki opticaj u novi hrvatski jezik uveo baš Tuđman ne moze stajati uporedo sa konstrukcijom “treba da” koja je istočna varijanta. Dungue, kako I rekoh ranije a sada zapisah činije se da je Ivan Supek htio I kanio iskazati vrijednosni I moralni sud baš oko pitanja "Meke" koji sud je naravno mogao biti nasljeden I u Tuđanovom djelu I radu bez obzira što je tobože u spomenutoj knjizi ovo pitanje u navedenom slučaju zatrto logičko semantičkim I logičko sinktaktičkim problemima I pitanjima. Tako se činije da je semantika I sinktaktika samo usputna disciplina kojom ja mogu iskazati I neko političko mišljenje I to baš na mjestu gdje sam se poduhvatio ločkih nedosljednosti. I ja općenito mislim da I cijela ova knjiga I nije drugo do iskazivanje ordinarnih političkih bedastoća koje mogu biti zanimljive nekolicini odanih pristaša ali koji svakako ne zadovoljavaju niti u znanstvenom niti u teoretskom pogledu. Drugim riječima Supekovo stajalište neutralizma ili pak pacifizma u ovome slučaju negiraju dugogodišnje znanstvene intencije ovoga autora koji je baš s obzirom na pitanje atomistike njoj I žrtvovao svoj radni vijek. I dijalektički bih dodao- koji je od te iste atomistike jako lijepo živio, imao jako visoki ugled, veliki standard tako da su filozofski interesantni samo samoubice iz Kopenhagena dok su ostale samoubice minorne vjerojatno zato jer se u Kopenhagenu za male pare može kupiti lijepa danska čokolada, promociju, prijateljstva, uticaj političke I znanstvene prirode itd.itd. Prema tome za zaključiti nam je da Ivan Supek u svojoj Teoriji spoznaje nije daleko odmaknuo od najprizemnijih dnevnih socijalnih I političkih predrasuda u pogledu čitave grupe naroda, istih onih predrasuda koje su gonile bojovnike po ratištima Hrvatske I Bosne u njihovim križarskim pohodima protiv hrvatstva podjednako kao i muhamedanstva a za otacdbinsku uljudbu. Doista na uljudbeni način!
zlatan gavrilovic kovac
bglavac
irida
edin.kecanovic
