Medvedgrad kruna Zagreba (Legenda o Crnoj kraljici)

Posted by Čarobna šuma o 17.11.2011.

 

Piše: Ljubica Pecigoš

Iznad grada, u Zagrebačkoj gori na brdu Mali Plazur nalazi se drevni grad kao kruna gradu koji se razlio u dolini. Osim povijesnih nagađanja o gradnji, izgledu i vlasnicima, zanimljive su i legende koje narod prepričava, posebno ona o zloglasnoj Crnoj kraljici.

Prema povijesnim podacima dao ga je sagraditi zagrebački biskup Filip u 13. stoljeću. Svrha mu je bila obrana Kaptola, koji tada nije bio utvrđen, i biskupskih posjeda. Često je mijenjao vlasnike, bilo ih je ukupno 107. Posljednji stanovnici bili su Gregorijanci. Nakon potresa 1590. grad je teško oštećen da bi 1602. vlasnici odselili u kuriju u Šestinama (kasnije Kulmerov dvorac, danas obnovljen kao Todorićeva rezidencija). Zadnji vlasnici tada ruševnog grada bili su grofovi Kulmer.

Je li sagrađen u obrambene svrhe štiteći tadašnji Kaptol od navale Tatara pošto Kaptol nije bio utvrđen kao Gradec, ili u svrhu stanovanja mišljenja su podijeljena. To neka ostane tema povjesničara.

Zagreb, zapravo Gradec i Kaptol 1631. (ucrtan je i Medvedgrad)

i još jedna stara slika Gradeca, Kaptola i Medvedgrada u pozadini

Medvedgrad je bio strah i užas za sve susjede. Naročito za Gradec (Grič). U vječitom sukobu Kaptola i Gradeca medvedgradski gospodari i Kaptol često su pljačkali okolna sela koja nisu bila pod njihovom vlašću. Tu su najviše stradali Dedići i Gračani u vlasti Gradeca koji su bili stalna meta pljačke.

Ljudi su vjerovali u svašta. U tom praznovjerju, teškom životu, strahu i tlaki, ispredale su se priče i pjesme koje su ostale legende. Budući da su se prenosile usmenom predajom vjerojatno su se mnoge izgubile, a samo su neke ostale zapisane.

August Šenoa u svom romanu Zlatarevo zlato opisuje grad i njegove gospodare tog razdoblja Gregorijance. Ljubav Pavla Gregorijanca i prelijepe kćeri zlatara s Griča završava smrću djevojke, zbog zlobe i spletaka. Isječak iz priče:

Za ime božje! Bjež’te vaša milosti. Potres! Jedna je kula pukla od vrha do dna; istočni zid se razvalio, a crkvica Svetoga Filipa i Jakova nije nego ruševina.
Oj , i ti me izdaješ, stari grade!
Ajdmo, ajdmo u Šestine! Tu više nema života!
Što starac reče to i bi. Pavao pogine u ratu s Turcima 1604. godine, a Niko premine 1610. bez muškog ploda.

Marija Jurić Zagorka u svojim djelima također se doticala Medvedgrada kroz njegovu povijest. U njenom romanu Gordana opisana su mnoga zbivanja temeljena na povijesnim činjenicama kojima se Zagorka koristila, također i mnogim legendama koje su malo pomalo nagrizane zubom zaborava. Poznata Grička vještica također se dotiče Medvedgrada, u ljubavnoj priči koriste se neke od legendi vješto utkane u roman. Posebna je zanimljivost legenda (ili stvarna priča?) o  tunelima koji ispresjecaju podzemlje Gornjeg grada i Kaptola, a neki vode i do Medvedgrada, kao i Susedgrada.

Od mnogih vlasnika Medvedgrada najzloglasnija je bila Crna kraljica. Pretpostavlja se da se radilo o Barbari Celjskoj. Uz legende o njoj spominje se i Kraljičin zdenac. Ima puno verzija priča. Ispada da je svako selo pod Medvedgradom imalo svoju verziju priče.

Medvedgrad obavijen legendama.

Legende o Crnoj Kraljici

Legende govore da je uvijek bila obučena u crno, uz to bila je strašno zla. Imala je gavrana kojeg je obožavala. Kad se naljutila ili je tko što skrivio zapovjedila je gavranu da napadne čovjeka kojeg bi on kanđama i kljunom usmrtio. Iz šale je znala gavrana naputiti na svoje dvorjane, no oni su se naučili obraniti.

U grbu Matije Korvina nalazio se gavran. Možda je narod ovu legendu povezao s tim.

    

 

Pričalo se kako je svoje ljubavnike kad bi ih se zasitila bacala s kule u smrt, ili ih je pustila u kavez s veprom. Uživala je promatrajući kako vepar ubija nesretnika.

Kad su Turci stigli podno Medvedgrada nitko joj nije htio pomoći zbog njenog groznog ponašanja. Zato je pozvala vraga i zaklela se: “Pukni vrag, dam ti Medvedgrad i sebe”, bile su njezine riječi koje je kasnije požalila. Htjela je vraga prevariti, ali je na kraju umrla prokleta.

Vrag se odazvao njenim ponudama i otjerao Turke. Tad je ona htjela prevariti vraga da poništi kletvu. Ponudila je dvanaest vjedara zlata onome tko ju triput prenese oko tvrđave. To nije nikome uspjelo zbog paklenih stupica koje je vrag postavio. Zbog toga je postala još više prokleta. Kad je umrla pretvorila se u zmijsku kraljicu, a njene podanice zmije čuvaju njeno zlato koje je sakriveno negdje u podzemnim hodnicima što vode na Kaptol, ili čak možda negdje u hodnicima na Griču.

Postoji jedna priča da je neki mladić uspio ubiti zmiju, ali se bojao uzeti zlato jer je znao da je prokleto.

Nakon rata pak, vođeni pričama o zakopanom blagu, brojni avanturisti su prekapali po ruševinama grada, te potkopali južnu kulu, koja se tada urušila. Stare fotografije svjedoče o njenom postojanju, a obnovljena je 1994.

Kraljičin zdenac

Jedna legenda govori ovako: Zbog velike suše presušila su sva vrela i zdenci okolice, osim dubokog zdenca na Medvedgradu. Narod izmučen od žeđi uputi se k Crnoj kraljici i zamoli od nje vode, koju im ova uskrati. Narod očajan proklinje gradinu te nju baci na milost i nemilost u šumu, koja je bila puna medvjeda i drugih divljih zvijeri. Kad je narod došao do ovog mjesta, spazi to vrelo, koje prije nije postojalo, dok u isto vrijeme zdenac u Medvedgradu presahnu.

Jedna druga legenda govori kako je ona sama dolazila na izvor po vodu. Zbog svoje okrutnosti uplašila se da će ju dvorjani otrovati. Tako su taj izvor nazvali Kraljičin zdenac.

Foto: www.pp-medvednica.hr.

Povijesna zabilješka o Barbari Celjskoj

Njezin suvremenik Enea Silvio Piccolomini (poslije papa Pio II) žigosao je njezin život kao razuzdan i poročan. Ne mogu se previdjeti i druge osobine te žene izvanredne ljepote. Barbara je u svom, doduše spletkarskom, političkom djelovanju pokazivala veliku oštroumnost i političko umijeće. Bavila se alkemijom i voljela odijevati u crno zbog čega je u hrvatskom narodu (prije svega u sjeverozapadnoj Hrvatskoj gdje je imala posjede) do danas ostala zapamćena pod imenom Crna kraljica.

Barbara, Bogom dana Kraljica Mađarske, Dalmacije, Hrvatske, Slavonije itd., Crna kraljica na svom Vrancu

U legendu ju splele priče, što kazivahu se mnoga ljeta.
Lijepa bijaše Barbara i od sunca ljepša.
Crna joj naziv dadu jer okrutnost njena ljepotu je skrila.
A ni čudo nije, kad ju otac njezin sa nepunih devet ljeta, Sigismundu dade da mu žena bude.
I dan danas po šumi na svom vranom konju juri, zato prolazniče pazi jer topot što se čuje priliku ti daje, da se skloniš lijepom liku nesretne Barbare.

Slika i tekst nalaze se na zidu planinarskog doma na Medvednici.

Ima još nešto zanimljivo vezano uz Medvedgrad, a nema veze s Crnom kraljicom. Ipak se svojevremeno o tome pričalo u obliku legende. Jeste li znali da je Medvedgrad imao svog vukodlaka? Možda se tko iz starijih generacija sjeća objave u novinama o tim zbivanjima.

Stari purgeri voljeli su vikende provoditi u gorju i toplicama. Oni koji su se odlučili za Medvedgrad nailazili su na vukodlaka. Zavladao je istinski strah. Ne samo kod izletnika već i u obližnjim zaseocima. Zbog ozbiljnosti situacije stvar je preuzela žandarmerija. Pronašli su vukodlaka. Ispostavilo se da se radi o nesretniku koji je pobjegao iz umobolnice. Onako raščupan i u dronjcima, izobličen od straha sakrivao se u ruševnom dvorcu, a u očima onih koji su ga sreli postao je vukodlak.

U ovom tekstu o mom voljenom Medvedgradu na kome sam provela prelijepe dane svog djetinjstva, za kraj navodim završni dio iz knjige Zlatarevo zlato, od Augusta Šenoe. To su njegove ispisane riječi, ali dotiču se moje duše, vjerujem i duša mnogih od vas.

Divna si, bujna si zelen-goro rodnog mi kraja, ti prvi vidik mog djetinjstva. I dignem li oči prema tebi, kad večernje sunce poigrava vrhom i dolinom, kad svoje zlato prosiplje tvojim zelenilom, tu bude se u mojoj duši slike iz davnine, vrli junaci, uznosite gospe, ljuti silnici, bijedni kmetovi, a stari Medvedgrad, plamteći živim rumenilom, kao da je opet oživio! Ali nije! Ruši se stara gradina, ruši; no dalje, dolje pod gorom, uspinje se sjajan, snažan kao mlađahan junak – naš Zagreb grad.

Medvedgrad nad Zagrebom

.

Ovdje možete pročitati više povijesnih podataka o Medvedgradu: Utvrda Medvedgrad.

 

 

.