Još od malih nogu uče nas da se vrijeme predstavlja pravcem, koji započinje negdje u prošlosti i prolazeći kroz točku ovdje i sada, odlazi u budućnost. To bi zapravo značilo da je vrijeme linearno. Međutim, ako se osvrnemo oko sebe, pogledamo prirodu, primijetit ćemo da se sve odvija u ciklusima – pravilno se izmjenjuju dan i noć, godišnja doba, plima i oseka... To znači da bi se vrijeme možda bolje moglo opisati kružnicom, odnosno da vrijeme nije linearno, već da ima oblik kružnice.

No, niti kružnica ne opisuje sasvim točno vrijeme i njegova svojstva, jer niti jedan dan nije isti, niti jedno proljeće, leto, zima... Kada završimo jedan ciklus, nalazimo se na jednom drugom mjestu – na jednom višem nivou. Prepoznajemo da je to u stvari oblik spirale. Čitava naša galaksija se okreće u formi spirale oko centralne zvijezde Plejada. Zemlja oko Sunca, Mjesec oko Zemlje, spirala se nalazi svuda u prirodi - na leđima puža, unutar školjke!

Čovjek koji je bio na pravom tragu o prirodi vremena bio je Einstein. Prepoznao je da se prostor i vrijeme nalaze u različitim dimenzijama. Prostor je 3. - fizička dimenzija, tu se nalazi sve ono što vidimo i možemo opipati, materijalni svijet. Vrijeme je 4. dimenzija, u kojoj se nalaze naši snovi, um, ideje, mašta. Sve stvoreno jednom je bila ideja. Misao prethodi manifestaciji, um materiji, vrijeme prostoru.

Jedini koji su znali pravu prirodu vremena bile su čuvene Maye. Ta drevna civilizacija, čije tragove možemo pratiti u Srednjoj Americi, na poluotoku Yucatanu u nekoliko perioda u razdoblju između 1500 pr.n.e. i 830 n.e., misteriozno je nestala u desetom stoljeću. Njihove piramide, od kojih je najpoznatija Piramida Sunca u Teotihuacanu, plijene izgledom i pomno odabranim međusobnim odnosima. Građene su po cijelom Meksiku i Srednjoj Americi, od 300. do 900. godine kada su nastali i poznati mayanski gradovi Tical, Palenique i Copal.

Osim po svojim duhovnim, astronomskim i astrološkim znanjima, Maye su poznate po preciznim proračunima ciklusa planeta i brojim kalendarima. Poznavali su, neki kažu sedamnaest, a neki čak preko dvadeset kalendara. Često su nazivani i inženjerima vremena, galaktičkim sinkronizatorima, zbog svog znanja o pravoj prirodi vremena.

Maye su nam ostavile svoja znanja o vremenu  - da je vrijeme ciklično  - odvija se u ciklusima, radijalno  - u centru vremena je ne - vrijeme, bezvremenost, odnosno sada i ovdje odakle se sve širi; vrijeme je fraktalno i na kraju, vrijeme je frekvencija koja usklađuje sve cikluse u svemiru. Vrijeme je najviši zakon koji svemu što postoji daje formu i kojem ništa ne može umaći.

Osim toga, Maye su nam ostavile i proročanstvo. Ako se ne vratimo prirodnim ciklusima - mjeseca, sunca, galaksije ne možemo prijeći u novo doba koji po njihovim savršenim matematičkim proračunima počinje 21. XII 2012..

I budući da nam je ovo znanje ostavljeno da ga otkrijemo upravo u sadašnjim vremenima znali su da će jedna osoba to moći učiniti. To je bio Jose Arguelles, sin meksikanca i njemice, rođen u Meksiku 1939. godine.. Sa 5 godina odselio je u Ameriku, sa 14 spoznao svoju misiju - na Piramidi Sunca u Teotihuacanu koju je bio posjetio sa svojim ocem, imao je uvid o svojoj povezanosti sa ostavštinom Maya. Doktor povijesti umjetnosti, profesor na mnogim univerzitetima širom SAD, pjesnik, pisac, slikar. Za njega su 2 osobe bile izuzetno značajne obje iz starosjedilačkih naroda Amerike, Indijanci, Sun Bear koji mu je pričao prvi o njihovom shvaćanju da je planet živi organizam i o našem odnosu sa prirodom i Toni Sherer koji mu je prvi pokazao sveti kalendar Maya Tzolkin. Jose Arguelles je 1970. osnovao Svezemaljski Festival, koji kasnije postaje Dan Planeta Zemlje (22. IV). Držao je, da je cijelom čovječanstvu, potreban jedan planetarni datum, koji bi probudio našu planetarnu svijest i počeo nas odvajati od pripadnosti nacijama i tako počeo rušiti naše mentalne barijere i širiti našu svijest.

1986. napisao je knjigu Faktor Maya, faktor koji je čitava civilizacija previdjela, faktor vremena, faktor bez kojeg kao čovječanstvo ne možemo napraviti evolutivni skok. Prilikom posjete Muzeju vremena u Ženevi 1989. godine shvaća da je to u stvari Muzej satova. Tamo dolazi do velikog otkrića da je krug podijeljen na 12 dijelova (12 mjeseci, sat od 12 odsječaka) ustvari mjera prostora kojom se pokušava izmjeriti nešto što pripada višoj dimenziji. Nešto što je beskonačno, kao što je vrijeme ograničilo se na ravninu kruga. Tako pomoću sata naše vrijeme ostaje zarobljeno u jednoj nižoj dimenziji, u prostoru, u materiji. Kako je vrijeme izravno povezano s našim umom, jer se i vrijeme i um nalaze u istoj, četvrtoj dimenziji, lako je zaključiti što se s njim događa.

Što određuje naše vrijeme? Gregorijanski kalendar u kojem je broj dana u mjesecu - arbitraran i kaotičan, u neskladu s prirodom i mehanički sat koji vezuje naše vrijeme, pa tako i naš um za materiju.

Ako je vrijeme mentalno (4. dimenzija), instrument vremena proizvodi mentalni red. Ako je taj instrument kaotičan, prouzrokovat će mentalni nered, a takav um napravit će kaotičan svijet ovakav kakav je ovaj u kojem sada svi živimo.

Treba primijeniti ispravan kalendar koji bi ispravio naš deformirani osjećaj za vrijeme. Jedan pravi kalendar treba uzeti u obzir naš odnos sa Zemljom, Mjesecom, Suncem i galaksijom, jer to je sustav u okviru kojeg funkcioniramo! Cijela priroda živi frekvenciju broja 13, a ne 12. U jednoj solarnoj godini Mjesec 13 puta obiđe Zemlju, a žena ima ciklus 13 puta godišnje, svakih 28 dana. Solarno – lunarni ciklus, usklađen s prirodom je 13 x 28=364.

Mi smo kao civilizacija PROGRAMIRANI da funkcioniramo u okviru materijalnog, fizičkog i zato smo stvorili svijet u kojem caruje materijalizam, a ne duhovnost. Tako programirani smo doveli biosferu, omotač života oko Zemlje, skoro do uništenja, a čovječanstvo do neslućenog ubrzanja. Nije ni čudo što planet živi deformiranu krilaticu "Vrijeme je novac" i nitko nema ni dovoljno vremena ni dovoljno novaca - nikada.

Ograničivši se na prostor, ograničili smo i svoje unutarnje bogatstvo i unutarnje sposobnosti. Svi mi smo čarobnjaci i možemo sve. Svi možemo živjeti poštujući svoju intuiciji, komunicirajući telepatski, putovati kroz vrijeme ne samo kroz prostor, hraniti se solarnom energijom i okončati glad od koje pate milijuni i svakodnevno umiru. Bogatstvo smo mi, naše biće i naše sposobnosti, a ne količina materijalnog dobra koje posjedujemo.

Sve u prirodi ima svoje vrijeme, vrijeme cvjetanja, vrijeme žetve, vrijeme začeća, vrijeme rađanja, vrijeme umiranja i to vrijeme trebamo početi poštovati. Karakteristika svega što nam se događa su SINKRONICITETI, ništa se ne događa slučajno, slučaj ne postoji. Što u jednom danu prepoznamo više sinkroniciteta, znači da živimo svjesnije i da smo bliže životu u pravom vremenu. Ne u umjetnom vremenu, u frekvenciji 12:60, frekvenciji sata, strojeva i materijalne civilizacije, već u tzv. frekvenciji 13:20, frekvenciji kojom živi čitava priroda.

Zahvaljujući kodovima koje su nam ostavile Maye, Jose Arguelles je otkrio Zakon vremena, sustav koji se temelji na premisi VRIJEME JE UMJETNOST: Postavke Zakona vremena će biti temelj obrazovanja, nauke i društvenog uređenja nove ere. Krilatica svjetskog pokreta koji predlaže promjenu kalendara na sinkronar 13 luna 28 dana je Jedna Zemlja, jedan narod, jedno vrijeme! Jer vrijeme 13:20 je frekvencija koja nas sve može sinkronizirati i tako omogućiti život u miru, svaki dan, u svakom kutku svijeta, za život u kojem vlada ljubav i jedna daleko viša svijest. Prije svega, svijest o tome da sve što čovjek može zamisliti, može i ostvariti.

Budućnost čeka na nas - da sami stvorimo svijet kakav želimo.