MASMALIĆ I NJEGOVA POIGRAVANJA
Moje iskustvo s malikom odnosno masmaličem kako ih zovu po otocima, doživio sam u šumi Tramuntana na otoku Cresu. Dvanaestak nas prisutnih toga dana vodio sam Eko-stazom "Izložba povjesti i umjetnosti u prirodi" po šumi Tramuntana, staza duga 10 kilometara markirana crveno-žutom bojom. Sve je bilo u redu dok se nisam pojavio ispred jame Čampari. Na samo tridesetak metara do nje ja sam promjenio odluku o pravcu kretanja, tako da se vratim natrag i krenem ljubičastom stazom niže. Povukao sam ostale sa sobom i krenuo niže, znao sam da je to staza "Masmalića" markirana ljubičasto-žutom bojom i duga 6 kilometara. Kako nije bilo niti na jednom mjestu markirane oznake crveno-žute, naše staze kojom smo se do tada kretali, nakon stotinjak metara vratili smo se natrag. Produžili smo dalje od mjesta gdje sam bio zastao i malo poslije našli smo se ispred jame Čampari, zadržali u njoj i ispred nje izvjesno vrijeme i produžili dalje, sad više nije bilo nikakvih problema kretati se prema dobro označenim markacijama i za jedno pola sata stigli smo do Eko-centra "Caput insulae" u Beli.
Masmalić se samnom na trenutak poigrao, skrenuo pažnju s pravca puta i naveo me na svoju stazu "Masmalića", srećom to mu nije pošlo za rukom. Upravo ispred jame Čampari, sve se odigravalo, tako da pravog razloga za tako donešenu moju odluku i promjenu pravca kretanja, ja ni danas nemam objašnjenje?
Masmalić se poigrao i sa našom Anastazijom koju je zaveo da se odvoji od kolone i krene sama više kilometara dalje šumskim putem prema Porozini. Zadnji u koloni bio je Željko Fučak, alpinist, speleolog i planinar, koji je kontrolirao i pratio posljednje da se nebi kamo zagubili. Sve se odigralo u trenu jer je Željko imao pod kontrolom prisutne. Najvjerojatnije je Anastazija zastala berući kestenje, zadržala se časak duže, i neopaženo kad više tamo nije bili nikoga, a na tom mjestu je križanje više puteva i staza, krenula u krivom pravcu... Željko se vratio natrag i tražio je, Anastazije tamo nije više bilo. Vratili smo se u kamp bez nje. Pred veče, 3-4 sata kasnije krenuli smo u potragu autima. Anastazija je pronađena s vrećom kesteni koju je teglila sa sobom, po malo uplašena, i začudno upitna: da, zašto smo je ostavili?... Sve se dobro završilo i svi smo bili na broju, ono najbitnije!
Masmalić je i tu odigrao svoju ulogu, zafrkanta i mutikaše... Ista ekipa sa dva različita slučaja, na dva različita mjesta i scenarija, poigravanje s dve osobe u istom danu bilo je to s njihove strane i previše...
Eko-staza "Masmalića" u pozadini se vidi Beli
Od petka, 13.10.2006. kad smo se zaputili u Beli, do nedjelje 15.10.2006. raspolozena ekipa pustolova i istrazivaca, ljubitelja prirode i drevnih mudrosti GOZD-2006, uspjesno je odradila pripremu terena za dolazak vece skupine volontera iz Slovenije u Eko-centar Caput Insulae, obilazak Tramuntane i posjet mjestu Beli.
Jama Čampari
Razlog za gornji ispis mojih iskustava s masmalićem ili malikom su ova dva iskaza Jelene Sedlak i Jadran Zalokara.
"...najvjerojatnije nećete vjerovati ni u priču o blagu skrivenom u nekoliko špilja ove šume. Čuva ga malik, patuljak koji se vrti i tako predivno pjeva da odvuće pozornost svakog tko se približi blagu. A u pitanju je 14 čupova zlatnika, za svako selo po jedan...Kada ste u šumi, Lužini, sve vam se čini mogućim, pa i ta priča o patuljcima. no, pokušate se spustiti u špilju, duboku toliko koliko nikad ne možete sići i mračnu poput najmračnije more... Svi ti patuljci i vile i vilenjaci, sve su to mentalne energije. Oni zaista postoje. No, energije se kreću u valovima i po tome se njima može dati bilo kakav oblik. Malo priče, malo legende i ljudi počinju vidjeti zaista to što je..." - Jelena Sedlak
" Dragi boro U ranom djetinjstvu druzio sam se i malikom Maliki nisu uvijek losi Samo su zajebani i veliki zafrkanti" - Jadran Zalokar
Da napomenem na kraju i to da u dva ili tri navrata iako je put dobro markiran, Šparožnu špilju ja nisam mogao pronać. Malo sam lutao okolo, ali i vrlo brzo pronađena. Bilo je još takovih slučajeva, trebam se prisjetiti ili izvuć iz svog "Spiritualnog dnevnika".
Gdje smo mi to bili, pogledaj "Eko centar "Caput Insulae", Beli, Otok Cres, u šumi Tramuntana. http://www.supovi.hr/
U Rijeci, 21.04.2010. godine Borivoj Bukva
irida
bglavac
