…Malo  mi je …tebe…

Probala sam tvoje usne… i sad, kad znam ,kako savršeno pristaju mojim…sad ih želim odmah s jutrom pored svojih…

Disala sam pored tebe i…sad ne mogu drugačije…sad bi htjela svaku nadolazeću noć…dijeliti zrak zajedno s tobom…

Milovala sam tvoje nago tijelo i udovoljila svojim rukama…jer tako su te bile željne…a sad su lude za tvojom …kožom…

U naručju  sam ti bila…sigurna…i …nasmijana…slušala kako mi pričaš …o sebi…o nama…a sve mi je tako kratko trajalo…jer…malo…malo…malo mi je…tebe…

U meni je…ostalo toliko toga što ti nisam uspjela reći…nisam uspjela …jer…vrijeme nije bilo na našoj strani…

Vrijeme je igralo protiv nas…

Al, kad se naše kazaljke opet poklope…i kad te ugledam na onom mjestu ,gdje si me i onda čekao…i vidim onaj osmjeh na tvom licu…osmjeh što ti dolazim…tada ću znati da je sve ovo vrijeme… i tebi bilo malo…malo …mene…