Jugoslavenski feminizam kao fašizam!

Ja sam se u nekoliko navrata osvrtao na problem jugoslavenskoga feminizma I jednim dijelom sam pokazao kakva su moja iskustva u tom pogledu. Ja neću ovom prilikom biti previše opširan nego ću samo uzeti u kratka razmatranja nekoliko jako važnih stajališta jugoslavenskoga feminizma koji je bio karakterističan za period o kojem najviše I govorim a to je period početka 80 godina I sredine tih istih godina. U mome novinarskome tekstu iz 1982 godine ja sam spomenuo slučaj Vesne Pusić koja je kasnije u novim konstelacijama bila I potpredsjednikom hrvatskoga Sabora- jer njima je nevažno o kojem je režimu riječ jer im je u svakom režimu jako dobro ,dakle, ta je Pusic 82 godine definirala strategiju ženskoga pokreta kao "ostvarivanje kontrole žena nad vlastitom prokreacijom. Cilj je afirmacija kriterija različitosti na račun kriterija dominacije." I sada mi doista vidimo na što se svodi taj feminizam I koliko I kakve on veze doista ima sa najbitnijim I najvitalnijim problemima suvremene žene. Jer je I Hitler u Main Kampfu zapisao razmatrajući svoj Minhenski period iz 1912 godine da je sa stajališta politike veliki problem prirode- rasa u njenoj zavisnosti od vremenskih prilika I da svakako rast populacije ili rase zavisi od kako on piše "moći prokreacije" I "konzervacije onih koji prokreiraju" tako da oni koji su manje jaki I manje zdravi "forced back into the womb of the eternal unknown" ( englesko izdanje pg.121) I sada bih ja zapitao Radu Iveković kakve veze ja imam sa lozinkom španjolskih komunista "no pasaran" naime da sam ja taj koji pravi problem I koji je ustaša pa onda dakako progresivnim ljudima nije drugo do da ponove riječi Dolores Ibaruri La pasionaria " no pasaran". Jer sam ja u tom tekstu onda I nastavio riječima: "Da bude jasno gospodo građanske feministkinje strategija ženskoga pokreta nužno mora biti dio strategije radničkog pokreta. To ipak mora biti jasno ukoliko ženski pokret računa na historijsku perspektivu ukoliko misli na duži rok." A u nastavku polemike ja sam se pozvao na Frigu Haug koja je u to doba imala program takozvanog socijalističkog feminizma. Pa kakve ja onda veze imam sa tim komunističkim lozinkama iz doba španjolskog građanskoga rata? I konačno taj je feminizam o kojem ja cijelo vrijeme I govorim završio na stajalištima njemačke novinarke I jednog od najpoznatijih boraca za ženska prava Alice Švajcer koja je otvoreno podržala Petera Handkea I režim Slobodana Miloševića iako joj dakako nisu mogle izmaći činjenice da je taj režim naređivao masovna klanja I silovanja naših Bošnjakinja. Isti je slučaj bio I sa Pusickine strane jer je ova pak htjela uljuditi naše Hrvatice i Bošnjakinje jer one tobože nisu dovoljno uljuđene. I ja sada kontam koliko dugo traje ova moja polemika- pa jedno 26 godina. Pa ja mislim da je već dosta toga.