Kad oblaci neznanja, magla egoizma i dim vezanosti zastru  unutarnje nebo, sunce inteligencije je skriveno pa stvari izgledaju mračno i čine nam se pogrešnima. Magla je inače najveći simbol obmane jer u magli naš um se vrti u zabludama, vidi ono što nema ili što želi, zato je magla simbol laži i prevare. Isto tako jedino ljudske duše su te  koje mogu iskoraknuti svoju svijest u maglama kaosa i vratiti kontrolu.

Kaže se da svako treba istinske vrijednosti staviti na prvo mjesto i to živjeti, ne prilagođavati se nečemu što je promjenljive vrijednosti, laži, ono što ne podržavamo. Ljudi ne shvaćaju da se odluke trebaju provoditi tek kad definiramo svoje stavove. Treba paziti da nam se stav ne zamagli sklonostima i predrasudama, jer tada istina bježi.  Promjenljivi i nejasni stavovi ne donose ispravne humane pomake u vezi bilo koje kategorije ljudskog života. Bilo koji oblici  životnih oluja i bura ne treba djelovati na nas jer to je sve prolazno.

Ne smijemo, nije ljudski biti u magli. Naravno  postoje situacije koje prinuđuju čovjeka da djeluje brzo i nepromišljeno što donosi negativni smjer  ako je sebičnog motiva. Tu se dobiva i ukazuje lekcija koja opominje o neskladu osobnosti. Uvijek postoji tendencija djelovati u smjeru  osobnog mira i ravnoteže što pridonosi miru i drugima.

Netko vas u nekoj situaciji pita da ne zna da li griješi, ne zna što vidi, a što ne vidi. Tada mu recite, gledaš li očima koje su programirane, navikama i predrasudama, i da li vidiš ono što želiš vidjeti. I  ključno je pojasniti da li  osoba zna što je ono što vidi ili čuje. Kad čuješ neku laž, neistinu, prevaru onda to nije nešto drugo već upravo laž.

Kako pružaš  iz sebe dobro, ne bi smjelo biti pitanje oko toga. Uzmimo da si dobar na način kakav već jesi, to treba biti tvoja kvaliteta takva kakav je, bez obzira na ono što drugi misle. Moraš usvojiti svoj stav da nikoga ne možeš udobrovoljiti  kako netko hoće ako taj netko nema osjetilo da osjeti nečiju dobru namjeru na svoj način. Oblici ljudskosti ili dobrote svako ima prema svojoj kvaliteti osobnosti, kao što i svako drugi može ili ne može jednako  ih primiti ili odbiti. Nije dobro nametati svoje dobre namjere ako nisu spontane ili zamoljene. Način mišljenja, je ustvari stav koje netko živi, vrijednosti o životu koje netko ima.  Ako se bilo čemu prilagođavate po nekim modelima vi onda gubite sebe. Predomišljanje je najlošiji saveznik ljubavi. Predomišljanje, prevrtljivosti su naznake magle. One koje voliš ne smiješ obvezivati da vole i tebe na način koji ti želiš, ili im nametati svoje.

Na ovoj svijet ljudskoj razini mi sami stvaramo maglu u svojoj svijesti, percepciji i u situacijama kad je sve jasno i očito ali smo slabi to priznati. Ako se obmana ne vidi, ne osjeti, ne čuje onda pravimo maglu U magli se energije preusmjeravaju na  nizu dimenziju, ne mogu nastaviti gdje su bile jer tamo više nisu. U magli sve može biti onako ili ovako, nema direktne jasne vizije. Biti svjesni magle u umu je prilika da se mijenjamo, jer ne možeš povrijediti nikoga svojim izborom za istinom. Istina je da se ne smije podržavati laž, prevara, tu nema nikakvog  opravdanja. Povreda je podilaziti magli i ne vidjeti očito.
Ljudi se zbog slabih duhovnih energija stalno vrte u krug nikako da iskoče iz njega. Zato im život i donosi darove a i gubitke, nove spoznaje, nove preokrete kao takozvane testove da se probude i preispitaju.  Magla i dim  u jednima nisu smetnje u drugima, tako biva svaka duša za sebe, odvojena od drugih.

Nešto svjesniji čovjek shvaća, da kao što magla se topi ispred Sunca,  neznanje se topi ispred znanja. Znanje se stiče sa neometanim preispitivanjem. Prije nego možemo postati puni istine i dobra, moramo raspršiti iluzije o istini i dobroti koje smo stvorili da sakrijemo neistinu i zlo u nama. Te su iluzije i tako bile varke. Nitko za sebe ne stvara umišljene slike i ličnosti bez razloga. To se radi iz potrebe. To se radi da se sebe poštedi poniženja u vlastitim očima. Otuda i one silne reakcije kod većine osoba. Kad sunce grane, mrak kao i sve brige koje izviru iz njega, nestaju. Isto tako, za one koji su realizirali donekle samospoznaju, ne postoje više nikakve obmane u vidu vezanosti, ni tuga koja izvire iz neznanja o prirodi svih stvari.

Neistina je suprotno od istine. Svijet iluzije, maya , nije suprotno od istine nego njezin veo, njezin pokrivač. Želja nije suprotno od duše, od atmana , nego njezin veo, njezin pokrivač. To je magla uma, dim koji skriva naše biće, koji skriva naše postojanje. Mi progonimo ono što nismo i kao posljedicu ne vidimo ono što jesmo. Želja je zavjesa koja je pala preko duše i zbog toga je nama nemoguća samospoznaja.

Egoizam je najveći faktor koji čini da ljudi zaborave njihovu korijensku Istinu. Kad egoizam uđe u čovjeka, on uzrokuje pad na svim nivoima ljudskog djelovanja. Egoizam rađa rascjep, mržnju i vezanost. Kroz vezanost i privrženost, i čak zavist i mržnju, osoba poda u aktivnosti i ponire u svijet magle. Ovo vodi ka otjelotvorenju na fizičkom planu i dalje razvija egoizam. Da bi postao slobodan od dvaju impulsa blizanaca, užitka i bola, osoba se mora osloboditi tjelesne-svjesnosti i pročistiti sebično, na sebe usmjereno, djelovanje. Ovo opet uključuje odsutnost vezanosti i mržnje; želja je neprijatelj broj Jedan za Oslobođenje ili Mokshu. Čula vežu osobu za točak rođenja i smrti; donosi beskrajne brige i teškoće.

Želja je kao horizont. Što joj se više približavamo to se više udaljava od nas. To se događa jer horizont jednostavno ne postoji. To je samo pojava, privid. On nije stvaran. Da je stvaran bio bi sve bliži kako mu se približavate ; ako je nestvaran onda nestaje kako mu se približavate. Ako nije niti stvaran niti nestvaran, ako je pojava, san, privid, izmišljotina mašte, onda će ostati udaljen kao i prije, bez obzira kako mu se jako nastojite približiti.

Prvi koraci u lancu transformacije je samopromatranje, samo-analiza. A činjenica koju i  sve joge potvrđuju je da kada upoznate strah osloboditi ćete se od njega! Upoznati mržnju znači osloboditi se mržnje. One postoje jer ne gledamo u njih. One nas progone jer ih pokušavamo opravdati. Onaj trenutak kada to prepoznamo  one će stati – kao što vaša sjena trči s nama kada mi trčimo i stane kada mi stanemo. I ako možemo pogledati te stvari cijela će se situacija odmah promijeniti. Ono što smo mislili da su duhovi bile su samo odrazi magle, nesvijesti uma. I tako smo stvorili iluziju, koje kad se oslobodimo nalazimo viziju ljepote i ta istina, transformira sve. Vidite ono što stvarno jest i ne tražite sklonište u snovima i magli. Čovjek koji se usuđuje napustiti  iluzije zaštićen je istinom, kojom shvaća direktno znanje o sebi. Tada sami vidite što postoji unutra, što je skriveno u vašim mislima, u vašim čulima, u vašim djelima, u vašim nadama i željama. Direktno pogledajte u te stvari,  pogledajte sebe kao što gledate nepoznatu osobu, stranca. Više nego išta to će razbiti na komadiće isklesani san i sve magle koji ste stvorili u svom umu. Razbijanje svih obmana je potrebno, jer sve stvoreno u mašti  snova nestaje.

Poznato je svima da obično ljudi traže nešto stvarno. Okreću se znanosti, koja im govori mnogo o materiji, malo o umu, a ništa o prirodi i svrsi svijesti. Za njih je stvarnost samo ono objektivno, ono što se može promatrati i opisati, neposredno ili zaključivanjem. O subjektivnom aspektu stvarnosti ne znaju ništa. Od izuzetne bi važnosti bilo i da se upoznaju s time da postoji stvarnost koju možemo pronaći u oslobođenosti svijesti od materije i njezinih ograničenja i iskrivljenja. Većina ljudi na svijetu jednostavno ne zna da postoji stvarnost koja se može pronaći i iskusiti u svijesti. Čini im se vrlo važnim da dobre vijesti čuju od nekoga tko je imao stvarno iskustvo. Takvi su svjedoci oduvijek postojali, a njihovo je svjedočenje bilo dragocjeno,a i danas je.

Čovjek obično stalno želi postati nešto drugo, zato ne može ostvariti vlastito biće. Ako ta trka, ta želja da postanemo nešto drugo prestane makar i na trenutak onaj koji postoji, koji je, postaje vidljiv upravo kao što sunce postane vidljivo čak i kada je nebo bez oblaka samo na tren. Odsustvo ove trke zovemo dhyana , meditacija. I koji osjećaj čuda se javlja u trenutku kada spoznamo ono što stvarno je! Tada je sve što smo ikada željeli postignuto.

Vizija duše je potpuno zadovoljenje, ništa ne nedostaje. Magla tjelesnog postojanja polako se podiže, a teret tijela svakoga dana postaje sve manji.

http://girija.info/magla-uma-skriva-nase-bice/