Titraji malenih kuglica što sjaje, san il je ipak zbilja?

Duša, bestjelesno stanje koje se u svijesti krije,

simfonija boja, osvjetljena Platon špilja,

čestice il vali, tajna koju još nitko otkrio nije.

 

 

Rajska polja, tek igralište boja ametista, rubina i safira,

raspjevani oblici protegu tvore, Kohinor u sebi nose,

planinu od sanja, satkanu od drhtaja i mira,

čarolija vječnosti ili tek igra anđeosko- vilinske kose?

 

 Treptaji nebeskog oka, nježna balada zlatnom spiralom diše,

orkestar svira melodiju želja, uranja u tamne kutke,

duša svemira zakone svjetlosnog obreda piše,

dira, miluje, zaobljuje snokraj, rađa kristalne oblutke.

 

 

Ćutim širinu u kojoj legendarna špilja tom istinom blista,

nebesko glazbalo, fotoni blješte energijom tajnom,

pretaču se melodije, iskri radost, sreća, ljubav čista,

umijeće, moć sadašnjeg trenutka blješti čarolijom davnom.

 

 

 

U besanim noćima, kada čuvarica Luna hrama prosipa svoj zlaćani prah i razbija tminu, osluškujem tihe korake stražara vremena. To se sjećanja šuljaju u zrcalima svijesti, ogledaju u oknima duše. Slažu mozaik od trenutaka u sliku čudesnih boja. Napuknute pjesme, neispisani eseji, nedovršene priče iskre u tom lijepom kolažu i zatvaraju uspomene u vječnost tog nedovršenog djela prošlosti. Neka neslušana muzika se kao nezastavljiva voda provlači kroz zaborav i uljeva u ciborij ovoga ovdje i ovoga sada. Zvuk probada zid i nakon vriska razumjevanja postaje suptilna melodija prostor- vremena u zagrljaju nove simfonije boja. Titraji sile teže zaobljuju odaju spoznaje, pretvaraju je u superprostor svemirske svijesti. Razlomljena slika tada izrasta u multidimenzionalnu sliku vječnosti.

 

 

Bijela golubica sa znakom života u kljunu najavljuje kraj potopa u tmini neznanja. Prosipa osjećaje nad slijepo vjerovanje, svojim gugutom dodiruje unutarnju gluhoću i poljubcem povjerenja budi dušu iz Trnoružicinog sna. Obrastao trnjem strahova i bodljikama nepovjerenja zamak trenutka cvijeta pupoljcima ljubavi, otvara oči povjerenja i pretvara mrtvi mozaik sjećanja u fontanu iskričave svjetlosti novih istina. U dvorima čudesnoga Maga se ne gleda i ne sluša život, živi se osjećanjima probuđenim zagrljajem znanja, vjerovanja i ljubavi.

 

http://sretan-trenutak.blogspot.com