Kao nekad smo, izvan svakog realnog trajanja života, sami u zaleđenoj sekundi, smrznutoj samoj u sebi, slika života, bezimeno lice nekog davno prošlog svijeta, skrivenog u magli i nepoznatog ovom lijepom čistom predvečerju, koje se poput meke svile nježno provlači zidom ispod mog balkona…
Taj pogled i te riječi uzele su sve …
Sunce je odavno ispisalo svoje stranice ovog lijepog dana, označilo kraj svim svojim bljeskovima i zlatnim nizovima …
Misli mi lutaju vremenom…
Mjesec je opet prepun sebe, u tom ciklusu što se ponavlja i obnavlja…
Neka se obnavlja…
Tamnokrila ptica me posjetila, polegla mi je na dušu i zaspala..
Zaiskrila je suza u oku neki dan, zaiskrila i nestala…
Ta plava sjena Mjeseca će odnijeti zaiskrenu suzu…
Opet pada tamno predvečerje, skriveno se privuklo ispod balkona i stvorilo međusvijet gdje se vide lutajuće duše…
U arterijama još uvijek teče nešto slično… luta… i odluta ….
Nebeska tijela rotiraju svojim pravocrtnim linijama… mene nije bilo..
Odlutala sam svojim nepravilnim stazama u međusvijet sumračja, među nešto slično što se zove – vrsta…
https://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=23983
http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php
bglavac
irida
edin.kecanovic
