Sebičnost je zajednička osnova svim otrovima ili nečistoj misli koje zamagljuju ljudsku svijest. Osnovni vidovi izražavanja nezadovoljstva ega su: požuda, pohlepa i ljutnja.
Obuzdavanje želje vanjskom prisilom izaziva ljutnju. Zbog uplitanja želja, duša ne može pronaći i izraziti svoju pravu suštinu, tako život postaje zarobljen čulima.
Svi čulni užici i radosti, koji dolaze od vanjskih predmeta, prolazni su, iluzorni i ovisni. Kad se ti predmeti uklone od uživaoca, dolazi do boli, bijesa, ljutnje. Ljutnja je buka razdraženog uma. Nju uzrokuje nemogućnost ispunjenje želja. Ta nemogućnost ispunjenja hrani ograničeni ego i služi dominaciji i agresiji. Cilj ljutnje je uklanjanje prepreka koje se nalaze na putu ostvarenja želja.

Sam bijes u snazi hrani egoizam i taštinu, te jača ego, koji tako ostaje ograničen. Ljutnja se rađa u umu, zato se uglavnom izražava kroz aktivnosti uma.
Za ljutnju kažemo da je oblik vezanosti za mentalnu sferu. Požuda, pohlepa i ljutnja se naizmjenično izražavaju kroz tijelo, srce i um. Čovjek doživljava razočarenje zbog pohlepe i ljutnje. A, povrijeđeni ego zauzvrat traži zadovoljenje opet kroz ljutnju. Svijest tako biva zarobljena u opasan krug stalnih poraza i razočaranja.
Razočaranje se javlja, kad je ljutnja spriječena u svom djelovanju. Usmjerena je na druge. Ljutnja rađa nepravdu i grubost, izaziva ljubomoru i mržnju, tako se gubi moć objektivnog rasuđivanja i osoba dovodi sebe u stanje zablude. Sve zablude su nakupine različitih vrsta impresija. Sve impresije se izražavaju u vidu želja, koje time ograničavaju opseg djelovanja svijesti. Sebičnost se javlja kao posljedica nastojanja želja da se ispune kroz djelovanje i iskustvo. Međutim, nema pravog zadovoljstva u prolaznim stvarima, jer su ona netrajna i promjenljiva, tako čovjekova htijenja ostaju neostvarena. Iz toga proizlazi osjećaj nezadovoljstva u svim vrstama briga.

Ljutnja je emocija, i kao takva je i misao, a to je ujedno nemir uma. Sa aspekta yoge um, u svojoj opskrbi energijom, u potpunosti ovisi o životnoj energiji (Prana Shakti), koja je važna za rad mentalnih funkcija. Svaka emocija je tijek te Prvobitne (prana) energije, taj tijek ovisi o odluci-reakciji uma na neke stvari. Kad je taj tijek prane uznemiren prema nekom predmetu, naziva se ljutnja. Popratne pojave su nepravilni otkucaji srca i nepravilno disanje, a to sve izaziva bol.

Ljutnja, kao i želja, dva su iskonska neprijatelja čovjeka, koja zarobljavaju njegovu božansku prirodu, vuku ga u nazadovanje i srozavaju na nivo životinja. Život svakog pojedinca ispleten je od ovih elementarnih strasti. Ne smijemo dozvoliti da nas obuzmu ti štetni utjecaji i ugroze naš um. Zato se uvijek naglašava stalna potreba za samoispitivanjem i mirnim sagledavanjem razmotre svi uzroci i posljedice.

Fizičko zdravlje čovjeka isto ovisi i o djelovanju žuči koju ljutnja uzrokuje. Potrebno je Božanskim kvalitetama i brigom za nepovrjeđivanjem drugih, ovladati osjetilima u potpunosti. Ako u naletu ljutnje povrijedite druge, ne smijete optuživati um, jer ste ga upotrebili na pogrešan način. Naši usponi i padovi ovise o tome kako koristimo um, instrument razlučivanja. Ljutnja je rasipanje energije, koja je otišla ka nekom drugom nivou.
Svatko misli za sebe da je dobar, a da je to stanje ljutnje samo momentalno. Sve je to neprihvaćanje i predstavlja obmanu uma, jer, ako prihvatite svoju ljutnju, tada morate priznati i da ste loši, tada to nije samo pitanje ljutnje već i vaše konstitucije. Treba sebe sagledati tako da, kada smo sami, upitamo se da li je gnjev tu, i kad nismo ljuti, da li je gnjev prisutan, jer je on naša energija, tada i dio nas. Takva samoispitivanja potrebna su kao prvi i najteži korak da se prihvatimo kao ono što jesmo, jer je to način transcendiranja svakog otrova koji zamagljuje našu svjesnost.

Samo užici koje čovjek dobiva od svog Sebstva, bez ovisnosti o vanjskom, čisti su, jednostavni, nezamagljeni, vječni, i najviše vrijednosti. Potrebno je pažljivo razlučiti želje od potrebe. Budući da su želje najveća smetnja na duhovnom putu, one se moraju pažljivo iskorijeniti, usvajanjem znanja u iskustvu, stečeno razlučivanjem, odnosno odbacivanjem nižih želja.

Sve razlike i nezadovoljstva sami stvaramo osjećajima “ja” i ”moje” i puštanjem loših sklonosti da dominiraju, sebe stavljamo na nivo nečovjeka. Ako razumijemo istinsko-duhovno značenje riječi “Srce”, uvidjet ćemo da je ono izvan svih ograničenja, isto srce u vama, je i u onima koje mrzite i koji vas mrze Kad vam um djeluje uvjetovan krajnostima, ovo volim, ovo ne volim..

Svjetovno opredijeljen čovjek ima mnogo želja, koje mu ostaju neispunjene. On se zbog toga osjeća bijedno, ne uspijevajući ispuniti objekte svojih želja. Tako gledajući, on na svom putu želje, uništava druge, što je opet jedan vid nasilja, i prema svom biću. Primjera imamo u svim aspektima života i u svim kategorijama ljudi, nesvjesnih sebe i ljudskih kvaliteta. Isti čovjek, kad se okrene, promijeni gledište svoje svijesti pravilnim rasuđivanjem, te slušajući svoju savjest, postiže unutarnju čistoću i mentalni rast.

Čovjek je onoliko sebičan, koliko je u njemu prisutno raznoraznih želja. Rađanje ljubavi čini odbacivanje sebičnosti lakšim. Neznanje određuje granice sebičnosti. Ako ne možemo voljeti bližnje, kako onda možemo voljeti i one koji nas ne vole. Svaka emocija u umu je kretnja, koja pokreće tijelo. Ne slijedite te pokrete, koji vas dijele, čineći um nečistim.

Smisao čistoće je život bez podjele, jer tada nema rasuđivanja i dominacije uma. Tada nema pitanja: “moje”,”tvoje”, nema sviđanja, nesviđanja, sve su to dva vala jednog istog pokreta.

http://girija.info/ljutnja-kroda/