''dragi Zlatane...ova priča o vašem sinu dobija oblik Kafkinog nježnog ja identiteta...nazvan vječnim sinom Kafka je svoje osjećanje straha i izgubljenosti u prostor- vremenu pretakao u junake svojih knjiga...Josef K. pa Samso ....u intelektualnoj pomućenosti vaš sin gubi kontakt sa stvarnosti...a svaki doticaj s njom u njemu izaziva erupciju podsvjesti...zatomljenih emocija, zatomljenih strahova...izgubljenog identiteta...imam osjećaj da vaš sin živi u čaradaku ni na nebu ni na zemlji...na mostu između jučer i sutra na kojem se danas skrilo iza zrcala svijesti...mislim da vi kao otac imate pravo zabraniti telefonske pozive za koje ste sigurni da će uzbuditi i povrijediti vašeg sina...to je lgitmni dio terapije...onemogućavanje susreta za urocima koji ometaju proces liječenja...manijakalna strana osobnosti je opasna i za njega i za druge...stradala je stolica klaavira...ali mogao je stradati i ljudski život...žao mi je zlatane, osjećam da se nalazite u vakumu, da vam nedostaje zraka, entropija zatvorenog sustava prijeti kaosom...jedino što možete učiniti je da vjerujete stručnjacima i liječničkoj etici...sve drugo je trenutačno izvan vaše moći...da bi se Vlaho mogao vratiti normalnom životu mora prvo vođen stručnim osobljem pronaći zamak u nutrini sebe...a da bi ga pronašao terapija mora biti provedena do kraja...

od srca van želim da vlaho ozdravi

srdačan pozdrav

Dijana"

 

 

Draga Dijana, hvala Vam na ovako trezvenim i realnim riječima, a nekako mislim da nam toga svima prilično manjka, hvala Vam također na riječima podrške i razumijevanja za ovaj slučaj.

Ja, kao otac, mislim da sam u ovom slučaju učinio onako kako sam mislio da je najbolje i mislim da sam u tom pravcu dao sve što sam mogao dati, sve ostalo je bilo izvan mojih moći, izuzev da čitav slučaj ugleda svjetlost dana na hrvatskom portalu i da na takav način bude dostupan širokoj čitalačkoj publici pa sam stajao pred odlukom u tom pogledu, ali mi se činilo da je slučaj moga djeteta toliko uobičajen, da bi iznošenje istine o njemu dotaklo mnoge koji su na ovakav ili onakav način i inače bili uvučeni u slične događaje, ja se samo nadam da će čitava terapija sa Vlahom Ezrom biti privedena kraju na najbolji zadovoljavajući način i da će on i dalje nastaviti sa svojim svakodnevnim životnim obvezama.

Živim sa nadama, draga Dijana, a Vama želim sve najbolje uz velike pozdrave iz Adelaidea i uz dužno pošstovanje prema trudu kojeg ste iskazali prateći čitav slučaj o kojem je riječ, srdačno Zlatan

 

 

 

draga Dijana, istina jest da je cijeli slučaj oko Vlahe unekoliko kao kod Kafkinih likova koji kroz čitav roman traže svoje suce, ne zaboravite da je Kafkinom procesu Jozef K završio zaklan na jednoj stijeni sa riječima "kao pas", mislim da je taj roman tako nekako završio, međutim, ja osobno mislim da je cijeli slučaj o kojem je riječ, nešto manje prozaičan, on više govori o ljubomori i zavisti ljudi koje gone primitivni impulsi, to nisu ljubomore grčkih bogova, takvih ljubomora više nema, jer u grčkim ljubomorama bogova slijede kazne, ali i nagrade, dočim kod ovih današnjih ljubomora slijede samo primitivna iživljavanja ljudi koje gone neke neobjašnjive spoznaje o vlastitoj ograničenosti i vlastitim limitima, jer mahom ti su ljudi ružni, glupi, neinteligentni i koji nemaju velike šanse da pronađu ženske partnere primjerene njihovim idejama.

Sasvim drugačije je bilo kod Vlahe, riječ je o lijepuškastom mladiću, nježnom i sklonom lijepim stvarima koji je uvijek imao jako lijepih dodira sa ženskim spolom i konačno koji je sa njima imao odnose, a to je mnoge smetalo, smetalo ih je to da je taj mladić radostan i da žene uživaju u njegovom društvu.

Ista stvar se dogodila njegovom ocu (odnosno meni), jer sam ja uvijek imao odnose i to je smetalo mnoge u politićkom životu Hrvatske pored toga da sam volio poeziju, literaturu, balet, glazbu, i to je smetalo, to je upravo ubadalo takve ograničene ljude kao što je bila naša politička socijalistička elita.

Ista takva stvar dogodila se i mojoj mami, ona je bila neobično lijepa žena koja nikada nije imala problema sa muškarcima, štoviše mnogi su uživali u njenoj ljepoti i to je mnoge u Dubrovniku smetalo, konačno je od ljubomore i zavisti otrovana karcinomom okončavši svoj život u 49 godini.

Mislim da se i sa Vlahom dogodila ista ili slična stvar, a mislim i inače da se takve stvari događaju ljudima koje krase neke posebne sposobnosti, jer ljudi su uglavnom ljudi prosjeka, prosječne pameti, prosječne ljepote, prosječne visine, prosječne politike, prosječne ideologije, sve što je malo drugačije, nailazi na neodobravanje i osudu, to je ja mislim glavni problem Vlahe i objašnjenje situacije u kojoj se on trenutno nalazi.

Nadam se, da će stvari za njega krenuti malo na bolje, eto sa ovim tužnim razmišljanjem srdačno Vas, draga Dijana, pozdravljam iz Adelaidea , Zlatan