UNUTARNJE DIJETE
Ne razriješiti konflikte svog unutarnjeg djeteta (osjećaj neprihvaćenosti, povrijeđenosti, nepripadanja, nedostatka samopouzdanja itd.) znači ne odrasti u psihičkom smislu.
Naša životna iskustva su tada nepotpuna, nailazimo na mnoge probleme jer se nesvjesno pokušavamo integrirati kroz odnose s drugim ljudima, tj. od njih očekujemo da nam pruže ono što nam nedostaje i što nam, po našem uvjerenju, roditelji nisu pružili.
Umjesto izlaza mi se često vrtimo u začaranom krugu, a trauma unutarnjeg djeteta nesvjesno i dalje kreira povrijeđenost radi održavanja bolnog identiteta tog dijela naše osobnosti.
To znači da nesvjesno ponavljamo vlastitu prošlost i često privlačimo jednako tako neintegrirane i nezrele partnere, upravo suprotno onome što zapravo želimo.
Stoga kreni od sebe, od uzročne razine. Stupi u kontakt sa svojim unutarnjim djetetom i pobrini se da dobije zasluženu ljubav, pažnju i prihvaćanje.
Možeš se prisjetiti svih neugodnih okolnosti u kojima si bio kao dijete, trenutaka i osjećaja kada te je netko povrijedio ili razočarao.
Sa stajališta sebe kao odrasle osobe sada imaš priliku popraviti stvari. Utješi dijete u sebi, podrži ga i zaštiti. Pitaj ga čega se boji i što želi. Ukoliko treba otpustiti neku emociju (strah, ljutnju, tugu), dopusti mu da plače. Neka dijete u tebi bude spašeno i tek tada se raduj susretu s osobom koja je postigla isti stupanj slobode.
Pod svetim odnosom mislim na odnos dvoje ljudi koji su razriješili emotivne rane svoje prošlosti, učvrstili se u sebi i koji su spremni za odnos višeg stupnja, za razliku od priželjkivanja da netko drugi zadovolji naše osnovne potrebe.