Život je moguće razumjeti sjećajući se prošlih trenutaka, ali da bi uistinu živjeli moramo se zaustaviti u trenutku postojanja i osjetiti njegovu moć, a onda misaono hrliti ka slijedećima. Tu misao sam pročitala u dnevniku oca egzistencijalizma, Sorena Kierkegaarda i vjerujući toj misli pokušavam u prošlim trenutcima pronaći uzrok stanja u kojem se danas nalazim.
Zatvaram oči, slijedim tračak mog unutarnjeg svjetla i vidim da se u mojoj svijesti događa nešto slično ratu svi protiv svih, osjećam se kao slabašni šerif u westernima Sergia Leone-a, šerif koji nije u stanju postojeće zakone provesti u djela, pa je moj život postao jadan, osamljen i satkan od neprerađenih elemenata zbilje koji se gube u snovima kojima isto tako neznam razlog. Čini mi se da za šaku dolara prodajem te neodsanjane snove i u svakom trenutku sve više umirem, a onda se slušajući pjesmu o smrti osvećujem nekom imaginarnom ubici nečeg nedorečenog u meni. Tko je taj ubojica? Nitko drugi do ja sama, da, postajem svijesna svoje nemoći da se odlučim, da krenem, da zaustavim svoju uzdrahtalu dušu u njenoj destruktivnosti. Što učiniti? Kako prekinuti taj rat svijetova u sebi? Od kuda krenuti i kamo će me taj put odvesti? Otvoriti se? Što to znači? Gdje se nalazi ključ za otvaranje tih čudesnih vrata duše? Holistički pristup sebi samoj, osjetiti sebe kao cjelinu, osjetiti sve protekle godine, sve one trenutke u kojima sam nekada bila sretna, pa onda nesretna, vesela pa tužna, nasmijana, uplakana, mirna, bjesna, ljuta, nesigurna.
Vizualiziranje sindroma "nedostatak sreće".
Prisjećam se djetinjstva, uspinjem se stepenicama ka tajanstvenom svijetu zaborava i zamišljam da sam ušla u Alicin svijet iz zrcala svijesti. Misao je materijalizirani osjećaj, čujem šapat sadašnjeg trenutka, osvijesti svijet čujnosti i čulnosti. Vidim misao na izvoru sna. Misaona slika sviće jutrom i buja snagom preobražavanja trenutka u vječnost. Tu u svijetu zrcala otkrivam čudesna prostranstva mog istinskog postojanja, prepoznajem ono, do sad, neviđeno. Iza spuštenih trepavica vidim, po prvi put i svoje oči kojima, do ovog trenutka, vidjeh sve osim njih samih. Moj utjelovljeni um, satkan od sitnih struna još nedokazanog, najsitnijeg djelića atoma, stringsa, treperi na tragu sunčeve zrake koja osvjetljava sva moja proživljena stanja. Prepoznajem tugu, strah i bol u jednom, sjenom sjene nepostojanja zatamnjenom, zrcalu. Iz drugog mi se smješi sreća okrunjena svjetlucavim prahom u kojem spoznajem bujicu misli. Misaona prašina se širi prostranstvima uma i sve u meni mi postaje blisko i istinski moje.
Vidim materiju sna, iz koje kao lava sukljala moja životna energija, ostavlja za sobom blještavi trag moje prošlosti, prelazi u različite geometrijske oblike i ja vidim ponovo kristal u kojem naslućujem sjene mojih zaboravljenih strahova, neisplakanih tuga i neproživljenih sreća. Kao da sam otvorila Pandorinu kutiju iz zatamljenog ogledala poletješe prema meni svi moji davno zatomljeni osjećaji i isprepletoše se sa strunama uma. Izrazi njegovih lica, u zrcalima, se mjenjaju. Vidjeh suze, grčevito stiskanje usnica, treperenje očiju, boranje čela i onda odjednom osmjeh na jednom jedinom preostalom licu, u kojem prepoznah sebe i u tom trenu osjetih da stvarno postojim u toj vječno nastajućoj materiji koju nazivam tijelo. Vraćala sam se vrelu svjesne spoznaje među bisere koji su se slagali u mom utjelovljenom umu. Jedna sedefna školjka, još uvijek neotvorena, je čekala na moju misao, kao na ronioca perli koji će otkriti ljepotu njenog skrivenog blaga. Zaronih u more "onog" podsvjesnog u sebi. Misao dotaknu sedef i u unutrašnjosti, "onog" tajnom obavijenog duševnog stanja, zasja biser moje biti. U njenoj dubini vidjeh skriveni izvor energije ljubavi.
To je jedan od puteva ka oslobođenju iz krletke osobnih strahova u kojoj ponekad vjekujemo kao ptica slomljenih krila. Spoznavši izvorište ljubavi u sebi trgamo okove samosažaljenja i ulazimo u svijet pune zrelosti, živimo puni život, živimo jednostavno ljubav.
"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006.
http://sretan-trenutak.blogspot.com
https://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=58351
bglavac
irida
edin.kecanovic
