U utorak navečer napokon sam donio odluka da uzmem život u svoje ruke i da se okrenom novoj budućnosti.Odalke početi bilo je bitno pitanje?Prvo sam odlučio promjeniti kafić,u kojem svakodnevno zalazi.

Razlog ?

Vrlo jednostavan, sve je postala jedna užasna kolotečina,dosada,..... .

Među nama postojao je jedan zagonetan oblik mržnje,čija tajna pravila znali smo svi mi i strog smo ih se držali.

Odlučio sam promjeniti okruženje.

Tako sam se u srijedu  popodne,njuhom psa tragača dao u potrgu za novih kafićem.Odlučio sam ne više u gradu,nego u kvartovima gdje su tzv.lokalni kafići .Ekspedicija potrage bila je nepredvidljiva,ali s mišlju u tima kafićima su uvjek iste kvartovske ekipe,konobaric koja zna što ćeš popiti.Iskreno nisam znao što tražim, još manje da ću to naći .

Onako pomalo umoran vidi sam jedan kafić naoku nevidljiv,odlučih hoći s mišljukafić ka kafić, rekoh sam sebi.

Ušli smo u taj kafić,i uslijedilo je ugodno iznenađenje.
Kafić obojan u nježnim pastelnim boja, tiha i ugodna glazba i pun gostiju koji sjede i potiho razgovaraju.Prišla mi je konobarica koja je tihim i nježnim glasom upitala što želimo.

Nakon minut dobio sam naručeno piće,uze novine da pročitam.

Onako udubljen u novine nisam ni primječivao ostale goste godio mi je taj čudan mir i tiha glazba.

Tada začuh,oprostite na smetnji da li bi ja i moja prijateljica mogli sjesti za vaš stol,jer jedino kod vas ima mjesta.Podigoh pogled s novina vidjeh dvije žene,na prvi prvi pogled ništa naročit. Normalno (gunđajući u sebi ),rekao sam da je slobodno.One su ispod glas pričala.Preko novina sam bacio ponovo pogled na ženu koja me je zamolila za mjesto.

Tek na drugi pogled,otkrio sam njenu neupadljivu ljepotu,dražesnost njenog osmjeha, eleganciju pokreta,nevin pogled i oči pune povjerenja ,nježno lice mekih crta ,bila je odjevna u jednu jednostavnu haljinu bez modnih detalja. Nakon nekih sat vremena digle su od stola zahvalile na gostoljubvosti i pristojnosti .Ostao sam iznenađen ,i nisma mogao izdržati da je ne upitam na kakvu je to moju pristojnost mislila.

Nasmijal se i rekala mi « vi niste niti pokušali da se upoznama,niste se mješali u naš razgovor ,niste niti ponudili da nam platite piće, zato vam se zahvaljujemo jer smo mogle na miru razgovarati , i nadam se ad će mo se još koji put sresti .

Laganim horakom krenule su prema izlazu ,oduševila me je elegancija gibanja njenog tijela.

Tada sam shvatio, da je moja odluka bila ispravna i da će češće navraćati u taj kafić ito iz dva razloga mir i tišina kafića a možda ponovo sretnem nju.