Onoga trena kada zatitraše svjetlosni zvuci i vremenski pjev,
kada su prošaputale sićušne vlati o poetskoj slavi,
tada je zauvijek ugasnuo božanski gnjev
i ljubav se rodila u ljudskoj glavi.
Onoga trena kada je svitanjem uma rođena Atlantida,
a dugino svjetlo sa neba spustilo svoj kristalni sjaj
tada je zaiskrila čulnost zvuka, dodira i svevida
iz koje Erato porodi pjesnički raj.
Iz dinamike kozmičke spirale je rođeno poetsko zlatno doba,
kristalne suze na licu svemira, pjesničkih duša snaga,
bezvremnih struna igra i muka biblijskog Joba,
stihom je rođena pjesma srčanog traga.
Oduvjek se zvjezdana poezija svemirom širi,
Uranija njenim ritmom titra i tiho diše,
iz svakog stiha vječna ljubav viri,
dok ljudski um pjesme piše.
bglavac
edin.kecanovic
