LICE - Mitska strana ljepote lica

Čovjek je uvijek u nekom Oklopu, uvijek nosi neku Masku! Tijelo i psiha čovjekova velika je tajna, polje je neistraženih otkrića. 

„Čovjek poznat može biti po izgledu svom, i kad susretneš ga, lice njegovo prepoznaješ.“ - iz Biblije. 
„Tvoje lice, barune moj, knjiga je iz koje se neobične stvari pročitati mogu. Da prekratiš vrijeme, kao vrijeme budi! Dobrodošlicu neka pruža oko tvoje, tvoja ruka i govor tvoj. Budi poput nevina cvijeta, ali i zmije, što se pod njim krije.“ - Nepoznati pjesnik.

Mitska strana ljepote lica : 
Čovjek je uvijek u nekom Oklopu, uvijek nosi neku Masku! Tijelo i psiha čovjekova velika je tajna, polje je neistraženih otkrića. 
U praksi su mistika ljepote i facizam konceptualno povezani, budući da se smatralo da se ljepota nalazi uglavnom na licu. Ta se dva bliska vjerovanja prate od Grka i Rimljana, preko kršćanstva i renesanse do modernih vremena. Značenje ljepote, a prvenstveno lica imaju, dakle, sigurno mjesto u kulturi Zapada s dubokim i čvrstim korijenima u judeo-kršćanskim i grčko-rimskim tradicijama.

Kao što nekadašnji junaci nisu mogli biti neugledni, tako ni privlačni mladi informatičar ne može biti loš potez za kompjutorsku tvrtku. U određenom smislu, poslodavac u čijoj se glavi pojavila navedena teza ne griješi. Bio novi radnik loš ili dobar stručnjak, kupac će mu barem prvi put glatko povjerovati na riječ.

Fascinacija fizičkom snagom, bez obzira na današnji trend gomilanja mišićne mase, nije ni približno tako jaka kao što je fascinacija ljepotom. Psiholozi su pokusima dokazali kako nastavnici i nesvjesno pozitivno diskriminiraju lijepe učenike. 
Lijepa djeca, pa čak i dojenčad, mnogo su više predmet taktilne i verbalne pažnje nego njihovi manje lijepi vršnjaci.

Prilično je jasno da je naša tjelesnost ili auto percepcija tjelesnosti bitan čimbenik u izgradnji identiteta. Jednostavan je primjer rano izraslog i dobro razvijenog dječaka čiji će izgled bitno odrediti njegovu sudbinu. Primjerice, roditelji će mu zbog njegove fizičke snage biti skloniji odobriti duže izlaske, što će mu donijeti mnoga iskustva nedostupna većini njegovih slabije razvijenih vršnjaka. 
Ta činjenica, uz poseban položaj u društvu vršnjaka, ali i starijih, izboren zrelijim izgledom, nedvojbeno će odrediti niz njegovih kasnijih životnih izbora. 
(,..- nešto slično događa se djevojčicama čije je tijelo poprimilo ženske oblike ranije no što je uobičajeno,..)

Godinama kasnije, lijepa su djeca izrasla u lijepe žene i muškarce koji će na natječajima za posao nailaziti na jednaku dobrodošlu pristranost kakvu su iskusili i tijekom školovanja.

Lice otkriva činjenice o karakteru, raspoloženju, zdravlju, osobnosti, spolnom životu, popularnosti, sposobnosti za zarađivanje novca, društvenom položaju i životnim očekivanjima. 
Khalil Gibran je rekao : “Pokaži mi sliku svoje majke - reći ću ti tko si“!

Što je lice?
Stvarno, što je to lice? Na licu su smještena i četiri od čovjekovih pet osjeta : vid, sluh, okus i njuh : na njemu su i mjesta za uzimanje hrane, pića i zraka.

Lice je izvor verbalne komunikacije te važan izvor za neverbalnu komunikaciju. Gloria Swanson je rekla : “Nije nam trebao razgovor. Imali smo lica“.

Lice je jedinstveno, fizičko, promjenjivo i javno, osnovni je simbol svakog čovjeka pojedinačno. Ono je jedinstveno zato što ne postoje dva ista lica, pa tako po licu prepoznajemo jedni druge i na taj način se identificiramo. Lica su na slikama u putovnicama te osobnim iskaznicama.

Lice je fizičko, te stoga osobno i intimno, no ono je isto tako i našminkano, namazano, podložno modi.

Lice je javno, ali i duboko privatno i intimno.

Lice je i promjenjivo, sa svojih osamdeset mimetičkih mišića, sposobno je proizvesti više od sedam (7.) tisuća izraza.

Lice odaje starost, spol i rasu čovjeka, njegovo zdravlje i socijalno ekonomski status, njegovo raspoloženje i osjećaje, pa čak i karakter, ali i osobnost.

Lice je i odlučujući činitelj u percepciji čovjekove individualne ljepote ili ružnoće, što je u izravnoj vezi s ljudskim samopoštovanjem i životnim prilikama.

Lice doista simbolizira osobu, više nego bilo koji drugi dio tijela.

Lice identificiramo kao mene ili tebe.

Lice odražava karakter pojedinca, taj “facizam“, kako ga zovu, pripisuje licu posebna svojstva.

Lice - Ogledalo Duše : 
Lice je ogledalo duše - jedini dio tijela koji je sposoban izraziti toliko izraza koliko postoji osjećaja.
Aristotel nije razvio platonsku teoriju ljepote kao dobrote, on je zapravo pravio razliku između njih, jer dobrota uključuje ponašanje kao svoj subjekt, dok se lijepo pronalazi i u nepokretnim stvarima, ali je i definirao ljepotu. Glavni su oblici ljepote red, simetrija i određenost, ili proporcija. Ideja o ljepoti kao proporciji nadahnula je ne samo grčke kipare,nego i Leonarda da Vincija i Corbusiera.

Više od ljepote, Aristotela su fascinirala lica, te je u svojoj raspravi “Fiziognomija“ utemeljio fiziognomiju kao znanost.

Aristotel je tvrdio da je lice osobito prikladan dio tijela za otkrivanje mentalnoga karaktera, pa s toga naglašava strukturu lica :
Lice, kada je mesnato ono ukazuje na lijenost, 
Lice, ako je mršavo, ukazuje na marljivost, 
Lice, ako je koščato, ukazuje na kukavičluk, 
Lice, ako je veliko, znači tromost, i tako dalje.

Ciceron naglašava izražajnost lica : 
“Sve je u licu, a licem potpuno dominiraju oči“.

Lice je ono što pokazujemo prema vani
Nema razloga da ne budemo to što jesmo. Sebe i svoje lice trebamo slobodno pokazivati, bez srama i straha.

Bore na licu :
Uzrok problema jesu teške misli koje stvaraju brazde po licu. Misli koje su pune ogorčenja zbog jadnoga života u kojemu nema radosti ni veselja.

Napisala : Dolores Rodin