Bila je majka boginje koju srećem u snovima, bila je mučenica koju protjeraše zle namjere sa zemlje i sa neba ostavivši je da pliva na plivajućem otoku, bila je rodilja u bespuću oceana i rijeka zaborava u svijetu tmine. Leta je kapljicama sebe same oslobođala duše od zemaljskih sjena i puštala ih u bezvremenost kristalno jasne i spremne da prihvate trenutke vječnosti. Ponekada poželim zaroniti u legendu i popiti vodu iz tajnovite rijeke, poželim nemoguće učiniti mogućim, dušu i svijest pretvoriti u tabulu razu i na tom neispisanom pergamentu zvjezdanim slovima pisati bajku o sretnom trenutku postojanja. Bez sjećanja osjećati mirise misli koje cvijetaju kao pupljci među tek izrastajućim vlatima trave. Želim osluškivati kako drveće raste i veseliti se kao dijete svakom novom zvuku u krošnjama svijesti. Ne želim više izvlačiti potonule rečenice iz oceana pamćenja i slagati misli riječima koje već polako gube sjaj novorođenčadi. Pričnja mi se da je sve već izrečeno, sve već napisano, milijarde bisernih niski se kriju u stranicama knjiga, milijadre misli lebdi kozmosom i isprepleće se u muziku vječnosti. Pokušavam ne misliti, ne osjećati, ne gledati, ne slušati, ne mirisati ali u vijugama moždane mase leptirići neprestano oplođuju sjemenke proživljenih trenutaka i povezuju ih u mrežu pamćenja. Na stazama tog unutarnjeg bespuća susrećem misli ogrnute bojama sjećanja, poškropljene mirisima pamćenja, a zvukovi ostavljaju tragove nota i violinskih ključeva u kajdanci svijesti. Sivi oblaci, plavetnilo neba, vjetar u kosi, kristalne suze u oluji trenutka sve je to deja vu efekt, već viđeno, već doživljeno, već milijardu puta odjenuto drugim osjećajem, oblikovano drugim izričajem.

Jedino Ljubav izranja uvijek kristalno jasna iz Lete, ljubav ta tajna droga koja nas opija i odvodi uvijek u novi doživljaj trenutka, uvijek u novi svjetlosni zagrljaj, uvijek u novu sonatu od snova, jedino ljubav govori uvijek drugačijim  jezikom, piše pjesme drugačijim bisernim slovima, slaže uvijek nove misli i pretvara ih u uvijek novi, uvijek ljepši osjećaj. Uranjam u taj čarobni izvor novog rađanja i osjećam da uiverzuma uma, u svakom novom trenutku, postaje tabula rasa, neispisana ploča, da u svakom novom treptaju oka izranja iz tajnovite rijeke zaborava i kristalno jasne duše uranja u novi zagrljaj ljubavi.

http://sretan-trenutak.blogspot.com

http://umijece-vremena.blogspot.com